♫♫ Ja Trazim Te - Ti Trazis Me ♫♫

volim te bebice....

UVIJEK SAM ZA NEŠTO LIJEVO, 
ZA LIJEVO OKO, 
ZA LIJEVU PJESMU,
ZAVOLIO SAM JEDNU LIJEVU
 I UVIJEK SAM LIJEVOJ PJEV'O.
*NA LIJEVOJ STRANI STOJI I MOJ DRUG,
A KRENUT ĆU I JA LIJEVOM RIJEKOM,
LIJEVOM ĆU NOGOM NA KOPNO STATI,
LIJEVIM ĆU OKOM SVIJET POGLEDATI.
*LIJEVO JE I MOJ RODNI KRAJ,
NAD KOJIM LIJEVO SUNCE SJA,
ZA LIJEVU SREĆU,
ZA LJUBAV VEĆU,
MOJE SRCE I JA TRAGAH SMO TAD.
*A SVIJET JE LIJEP ZA LJUBAV,
ZA OVU PJESMU KOJU SAM SPJEV'O,
TEBI...TEBI DA ČUJEŠ I KAD ME NEMA
EVO ME LIJEVO,

EVO ME EVO......... 
to on pise......da mu vijerujem... D>S>

♫♫ Ljubavna Poezija ♫♫

♫♫ Vjerni Cuvar Tvojih Odaja ♫♫

♫♫ Ti Si Bio Moja Zadnja Ruza ♫♫

LAŽ

POGLEDAJ MI U LICE I
VIDJET ĆEŠ DA SAM

SRETNA I BEZ TEBE ....

POGLEDAJ MI U USTA I

VIDJET ĆEŠ DA SE

MOGU SMIJATI I BEZ TEBE ....

SAMO MI NEMOJ POGLEDATI

U OĆI , JER TAMO ĆEŠ VIDJETI

SUZU KOJA ĆE TI REĆI

DA JE SVE TO

LAŽ ! ! ! !

I noćas sam lutala tvojim gradom...

Tražila pupoljak,

mladost stariju od mene,

tražila sjećanja.

I noćas su zvijezde otkrivale mi put

A lišće u parku oglašavalo moje korake,

I noćas je pas lutalica bio moj suputnik,

a rijeka prala moje grijehe.



Večeras sam mjesecu rekla sve,

Ali on nije mogao da shvati mene,

nije mogao da shvati moju bol,

Niti je mogao pojmiti tvoju ljepotu.

Reče da lažem kad kazivah o očima tvojim,

Reče da takva ljepota nije moguća...

I na kraju reče da zaboravim te oči.

Kad upitah kako, on reče da pitam vjetar.



Vjetar mi pomrsi kosu...

Upitah ga za savjet...

Govorih mu sve, kao i mjesecu...

Pričah o tom carobnom plavetnilu,

O svojoj boli, tvojoj ljepoti...

Govorila sam i o svom lutanju...

Na kraju, kada sam očekivala savjet,

Vjetar me zagrli, zaplaka i reče da se

takve oči ne mogu zaboraviti...



Njegov jecaj probudi kišu...

Kiša upita razlog jecaja?

Vjetar joj objasni sve...

Mjesec obasja moje lice ...

Stajala sam tu, kao optuženik, oborenog pogleda....

Kriva jer postojim,

Kriva jer volim...



A kada sam podignula glavu...

Mjesec, vjetar i kiša su se zagrlili...

I onda zaplakali nad sudbinom ovog stvora...

Stvora koji je kriv jer voli...

Kazi mi jesli ikad
volio onog tko tebe nije?
Kazi mi jesili ikad
shvatio da lazno ti se smije?
Kazi mi jesili ikad cekao u sjeni?
Ako jesi, reci mi
tek onda ces znati
kako je meni ! 

Sanjam da me zoves

Jedne noci se probudih
kao da mi neko zovnu ime
Ustadoh se i pogledah kroz prozor daleko ucini mi se da me u mraku ceka neko
Izadjoh i ode do te sjene sto mi se ucinila i tu nadjoh jednu ruzu sa porukom "IZVINI"
Polako mi se dvije suze spustise niz lice kad ugledah tebe na kraju ulice
Ostala sam bez daha
zar si doso
Suze su lile od straha
Krenula sam prema tebi polako
srce mi je lupalo jako
Kad stigoh do tebe nisam mogla vjerovati da si to ti moja nezaboravna ljubavi
Njezno si mi obrisao suze i poljubio mi oci
Dok si duboko uzdahnuo i reko da moras poci
Tad sam se probudila i shvatila da nikad neces doci

Jadnom

JEDNOM 

Jednom kad će se sunce sakriti iza oblaka
ja ću moliti Boga da mi te vrati...

Jednom kad će se kišni oblaci nasmijati priznat
ću ti da sam bila samo tvoja...

Jednom kad će i grane drveća plakati
priznat ću ti koliko sam te voljela...

Jednom kad će travke poprimiti mirise jasmina
reći ću ti koliko noći sam te sanjala...

Jednom ću ti možda priznati da...
TE JOŠ UVIJEK VOLIM!

Tebi dragi moj...

Ponekad poželim
vratiti se u trenutak
kada ti zaboravih reći
da me ne zaboraviš...
Ponekad te vidim u ogledalu...
a katkada svijetliš u mraku...
tužno,znam da si apstraktan tada...
poput snova,mekih i nestvarnih.
Neke riječi jednostavno držim u šaci,
bojim se prosuti ih po cesti
da ih ne bi zgazio...
i zato ih stišćem u ruci,
a znam da ne bih trebala...
Šutim,a to je jedini rat koji vodim,
ti šutiš...i tako vodimo bitku,
a ne želim da itko od nas izgubi...

<

samo za tebe... cmokkkk

za Tebe..

Zatvori oci i vidjet ces
Moj svijet i samog sebe.
Zatvori oci i vidjeces
moj zivot prazan bez tebe...

Kada si tu sunce grije
dani su puni svjetlosti,
kada si tu srce i dusa igra,
i sve je puno radosti.

Kad si tu nade se bude,
opet mi drago sto zivim.
Kada si tu sve ima smisla
sve je lijepo i svemu se divim.

a kad odes sve mi se rastuzi,
sve izgubi boju... oci gube sjaj
postanem tuzna usamljena
strah me …i tiho te zovem.
Dodji i samo.. ruku mi daj..

Kad sam s tobom
ne postoji okolni svijet,
jer ti si moj svijet...

Kad sam s tobom
ne postoje prošlost i budućnost,
već samo sadašnjost gdje sam sretna
što te imam kraj sebe...

Kad sam s tobom
nije mi važno što radimo,
važno je samo da postojimo...
u tom zajedničkom trenutku... 

SELMA BAJRAMI OSTRVO TUGE/NEW VERSION

Dar Srece

Vjerujete li u efekt leptirovih krila? Ona priča da kad zamahne krilima ovdje na drugom kraju svijeta izazove vjetar razorne snage.
Često nismo svjesni našeg utjecaja na svijet oko nas. Jedan osmijeh, neke riječi, ljutit pogled u prolazu, poljubac na kiši...ponekad su posljedice puno dublje no što se čine na prvi pogled. 
Ponekad se pitam tko je u ovom trenutku bacio kamenčić i uzburkao vodu moga jezera. Namjerno? Ili uopće ne zna kako je utjecalo na mene? Na tebe?
Neke želje koje su bile sve u tom vremenu danas su poput sna, kao sjećanje na dane kad si bolestan, tek blijede kopije života kojeg sam živjela tada. I koliko god se trudila dozvati svu snagu sreće, tuge, ushita ili straha ne ide. Ostaju samo sličice koje su gradile mene, koje su me dovele tu gdje sam sada. 

I boreći se sa sobom, nagovarajući sebe da vjerujem u tadašnje istine (u one staze za koje sam mislila da su moje, držeći kvaku baš tih vrata i gledajući tvoje oči) shvaćam da sam izgubila bitku i pobijedila u isti mah. Jer kamenčić je pao ili malo prije ili malo kasnije i otvorio neka druga vrata. A ja sam i ne znajući prošla kroz njih.

"S Tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
I pazi...
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje, neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...
I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...
I nikad te vise neće zaobići..." Djordje Balasevic

hvala ti sto si moj....

tvoj dragi

"samo da te dotaknem i da umr......ne... da te opet dotaknem,i dotaknem ....i ne puštam dok mi srce kuca......eto...to su moje male želje" 

"ima jedan mali crni ,zalizani dečko u nekoj jebenoj zemlji koja se odaziva na ime Bosna"

Legende 1000-ti Koncert - 22 Od 23 "Moja Si"

Schiller mit Heppner - Dream of You(live)

Marina Tadic - Nisi bio tu.wmv

i ti naravno spadas u ove ljude .....

Neki ljudi su me razočarali,neki su me izneverili,neki su me prevarili,neki su me lagali,neki su me ogovarali,neki samo glume...Ali niko od takvih ne shvata da ja to sve znam...Nekima opraštam...Ali svima pamtim i ne zaboravljam!!!.

Lek za dušu

Unbreak my Heart - Toni Braxton - Live

NISAM TE ČUO, MARIJA, DOK SI SE U SEBI OBRUŠAVALA KAO LAVINA... 

Cepala si papire špahtlom sa zida ljuštila, davila u kadi ... ribala sa tepiha ... Dane.
Smejao sam se, Marija, dlanove si ispružila sa puklim žuljevima.
Kako si samo drska, bezobrazna, nezajažljiva, neskromna bila ...za razliku od mene, Marija.
Tražila si dan sa mirom u plućima i još si htela svojom glavom misliti, Marija!

Mislio sam da si magarac a ti si bila običan konj.
Mislio sam da si orao, a ti si bila obična mala ptica.
Mislio sam da si lutka sa končićima, a ti si bila već oblikovana skulptura, neobična jer je disala...
Mislio sam da si drvo, a ti si bila obična grančica.
Mislio sam da si medved, probudićeš se i reći, noćna mora, a ti si bila sova.

Smejao sam se, Marija, dok si molila, za malo svetla u tim tvojim neskromnim željama uvek sam računao na tvoju zakletvu da u tami nećeš živeti... znao sam da ćeš moliti.
Mislio sam da si od čelika, da si delfin koji će uvek isplivati iz ponora mog igranja.

Nisam te čuo, Marija, dok si se u sebi obrušavala kao lavina.
Nisam ti pružio ni prst, pustio sam te niz liticu, vrata...Marija. 
Bio je dan kad se ni gromova nisi plašila.
Nisi oprostila što sam te gađao kamenicama ravnodušnosti
što sam te streljao ledenicama praznog pogleda, što sam ti malo iseckao srce, što si bila na nišanu mojih eksperimenata slamanja.
Malo sam te ubio, pa šta, zašto si toliki baksuz, Marija?

Kažem ti,
nisam video kolika je dubina tvog voljenja.
Nisam video ni kad si se onesvestila, nisam video da ti jednjak proždire gorčina, nisam video, Marija.

Negde sam izgubio
oči i srce i uši i dušu
tih dana, Marija.
Mislio sam da uživaš
u dušinim ranama,
nisam video koliko si me prezirala.

Vrati se, Marija
sad ti verujem da mesto jajnika imaš …
mušku pesnicu
kojom zalupiš vrata.

(Jelena Stojković Mirić, "NISAM VIDEO MARIJA...")

TEBI

Voljela sam naša ćutanja. Zato što su bila samo naša.
Distancu nisam voljela.
Onda kad je trebalo da zajedno prelazimo dubine uličnih bara i držimo jedno drugom ruku, nismo.
Ćutali smo. I pravili razmak.
Ti si ga pravio.
Odmicao sve bržim koracima sve dok se nisam umorila i prestala da pokušavam da te sustignem.
Sad si samo podsjetnik da sam se možda i ja trebala izmicati.
Možda bi onda ti pokušavao da sustigneš mene.
I možda bi ti uspjelo.

I sve ostaje na tom Možda.
Šta bi bilo kad bi bilo…
Po tom pitanju se slabo još šta može uraditi.
Više nisi tu.
Bar ne onako kako je trebalo da budeš.

Nekad mi te spomenu, nekad mi pričaju o tebi.
Zadrhtim svaki put, vide to… Ali te opet spominju.
Namjerno.
A ja te namjerno čuvam u sebi…
Krijem te u svakoj i najzavučenijoj pukotini svog postojanja.
Kao nešto što je moglo da bude, a nije.

Kao dio sebe.

Slutis...

Slutis li da dolazim
ti znas puteve mog lutanja
odlaske i moja vracanja
ima li me u... tvojim snovima 
u mislima bar nekad
volis li me
i kad me ne vidis
i ne cujes…
Ja evo mastam i sanjam opet
i juce sam i danas cu,
cekam te,na istom mjestu
a vrijeme ko stalo ukoceno
Na kraju porazenog dana
s mirisom ugasenog zaborava
Umisljam da smo u kolibi
u nekim brdima ispred kamina,
opcinjeni mirisima..

Najljepsa greska....

Više u zvezde ne gledam šta i za kog da snivam... Sad te sa kože ljuštim, iz srca otkivam...

ŽIVOT.

Sedela sam u tišini svojih misli...
Noćas...
Sasvim nežno dotaknuo me je vetar...
Poigrao se mojom kosom i šapnuo:
"Slušaj , imam poklon za tebe...
Nemoj ići spavati!
Rano je za snove."
Zatvorila sam oči i poslušala njegov glas...
Poslao me je ON...
Rekao mi je da ti zasviram onu staru baladu...
Balaševićev, D - moll koji voliš...
Da te uzmem za ruku i lagano zaplešem s tobom u ovoj mirisnoj noći...
Rekao mi je da te pomilujem po licu i da pogledam da li su ti oči, razigrano zelene, da li je osmeh na tvome licu i da li još uvek voliš žute ljiljane...
Evo, poslao ti je ovaj buketić...
Pitao me je da li si oslobodila golubice iz svojih pesama...
I da li kada si tužna, grliš ONAJ jastuk?
I da li još dočekuješ zoru...
Da li voliš more, jesen, ljubav...
I da li još voliš NJEGA?!!!
Rekao mi je da ti skinem ovu zvezdu s neba...
Evo, uzmi je...
I spremi u Srce...
I da... rekao je da te zagrlim čvrsto...
Kako samo to ON ume...
Pokušaću...

Sada, kada sam te dotaknuo, znam šta ću mu odgovoriti...
Jer, odgovor zna samo vetar...

Poljubio me je, nežno i krenuo...
Upitala sam ga:
"Ko je ON?"

...Iz daljine "šapnuo je" ŽIVOT...

Bojan Veka Vekic ‎01.10.2007.g POSLJEDNJI PUT O POSEBNOJ

Bio je to lijep dan za umiranje
Vrijeme kada te više nisam volio
Recimo da je bio mjesec avgust
recimo padao je snijeg
Sasvim nebitno
Dok je blistava tišina mog zapaljenog srca
šaputala tvoje melanholične usne
Tih odlučujućih sekundi
Sunce je tužilo za veleizdaju zemlju perverznom vjetru
Zemlja je sa pijanim bogom vodila ljubav
Držeći se za kljun prepelica je improvizala zalazak sunca
Izdahnuo je život na rubu otisnute čežnje moje
i razdragane tvoje sjene
U obrisu krvi
Te noći
Ti si vjerovala u boga
Ja u ljubav
Padale su nesazrele istine u pejzaž bezbrižne tišine
Između mene i tebe i anđela pogubljenog mačem
pod težinom ponosa
U nama mrtvilo ludila
Na dlanu suza omađijana kletvom nikad sletjelih trubadura
Pištala je ko kakva ružna mlada
koju može voljeti samo rođena majka
O niko niko više niko osim mene
Uslijed pomračenja razuma dežurnih iluzija
Zemlja se okretala ne oko svoje ose oko mene
Tako sam ponosan bio na sebe
Pali smo na lukavstvo vatre sa monotonije strane sunca
Ta umrla suza sa očima Stepskog vuka
to sam trebao biti ja
(Smrti je potrebno dati neko humanije ime
Samo mi nitkovi vjeruju)
Bez kostura jedan tvoj osmijeh
zaklinjao me na osmijeh samoutopljenika
Do kraja lavirinta
Samoća se samoproglasila u obaveznu naviku
A suze su poslije toliko lutanja najzad zaboravile svoj identitet
Niz koju ulicu ljubav maršira ti nisi saznala
O svi su me lagali
Još uvijek si me čekala istočno od sreće
U grijehu nevina i naivna
A mogao sam ti pisati pjesme
Ali avaj
Pa ubjeđivati se s tobom kako nije sramota biti pjesnik
(Još samo kad bi mi povjerovala)
Nikad te niko nije tako mrzio kao ja tada
Zaljubljen u riječi
Pljuvao sam na uspavane ptice moje romanticne bolesti
Amnestiran od tvog umilostivljenog pogleda
pokušao sam povjerovati da nisu sve žene iste
Ali avaj
I posljednje što pamtim jeste moj monolog s tobom
Mirno spavaj moja zabranjena željo
Drugi će da te ukroti
Posebna a šta ako i mrtav budem sanjao tvoj šuškavi glas
Sad znam
Jedino je stvaran cvijet čija odsutnost miriše
Sad znam
To nisam od one noći oduvijek sam bio niko
Sad znam
Samo zaborav čini kraj
Sad znam
Ja Pjesnik
Ti Žrtva
Ti si to učinila

M.S.

Kasno je sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanja na ono sto je moglo da bude, jer sto nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo. Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje.

moj zadnji upis i ovde ...ostala sam jos na Twitter...hvala vam koji ste pratili...

za mog dragog

sve što sam ti ikada htjela reći jest volim te;
no bojala sam se...
volim te! sada se ne bojim to reći.
možeš li me čuti? možeš li čuti moje riječi?
ja ne znam ako ih čuješ.
ako ih čuješ, to su moje zadnje riječi upućene tebi.
pričekaj malo... 
ako ih doista čuješ, sačuvaj ih u srcu,
nek ti one budu jedino sjećanje na mene.
nek one budu znak koliko sam te voljela.

Slatki snovi vuku me sve dublje,
ne da mi se oduprijeti, tako sam slaba, 
a to me tako privlači.

znam da me čuješ.
mogu to osjetiti dok ispuštam zadnji dah;
čuj me: odlazim...
ali ne dok ti ne kažem istinu.
istinu koja će me osloboditi.
slušaj; nemoj se bojati.

anđeli dolaze po mene, 
susprežem dah, 
moje misli govore same: 
hvala što si me trpio.....

sad odlazim, snovi me zovu.
moje posljednje riječi upućene su tebi:

volim te!

Nikada vise

NIKADA VIŠE


nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate

nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle

nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci


Ž.Krznarić

IZ KOJEG SI TI SVIJETA 



...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...

Ž.Krznarić

Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.

Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac 
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.

U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.

U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.

Ostavljaš tragove želje na raspuknutom tijelu; kao oštrica reže me
pogled kojim me posjeduješ.
Nijema od ljubavi borim se s tišinom kojom Ti govorim o sebi.
Zašto zaboravljaš da kao čovjek ispred čovjeka stojimo svatko sa
svojim ranama,u samoći jednaki?
Ubija li Tvoju snagu ta nježnost koju želim da njome dotičeš mi lice; uništava li Tvoju slobodusvileni trag vrhova prstiju koji ostavljaš kao rumene brazde na mojoj koži; ili ne shvaćam koliko nevidljiva i nečujna,
obična postala sam, sanjajući daleka jutra neispunjenih obećanja,
slijepa za istinu, očima zagledanim u tamu?
Hoćeš li pronaći odgovor, ili ćeš šutjeti pretvarajući se da ne znaš kako
Ti si gospodar moga srca?

Istina Ti miluje obraze nježnošću pravednika, okrutnošću spoznaje
da nikada pronašao nisi ono o čemu sanjaš, i kako dosegnuti nećeš
iluziju što svojom je mišlju stvorio si samo za sebe.
Granice su postavljene, čvrste i neraskidive; godinama slagane kockice
u Tvome umu.
Tako nepokolebljiv i hladan zaboravljaš da ono što tražiš pronaći nećeš
po naredbi ili želji; susresti će Te, dotaknuti Ti dušu pretvrdu da osjeti,
sasvim nenadano, nenajavljeno ući će u tvoju misao.
Jesi li propustio trenutak?

Prolaznost Te skrila pod svoje skute;
probudi se, živi, probudi se...šapuće Ti srce kucajući u grudima.

Hoće li iznenaditi Te spoznaja koliko puta imao si u rukama svoj
život ne znajući da Ti si gospodar i svoga srca?
Jer, boljet će još više ako šutnjom priznaš da griješiš stojeći na
vjetru hrabar u svojoj postojanosti; zanesen smirajem, zagledan
u beskraj, ne shvaćajući da ljubav i istina nikada nisu bespotrebni.

U današnje vreme sve vam polako oduzimaju. Pravo na ovo, pravo na ono, nešto uskraćuju, nešto naplaćuju.. Idem ulicom i čujem ljude kako psuju, pričaju sami sa sobom, razmišljaju na glas kako da prežive, a očigledno ih niko ne čuje. Prolaze pored njih neki sa gadjenjem, neki samo žalosno pogledaju, ali niko se ne zaustavi.

Tmurni pogledi, užurban korak, nigde „dobar dan“, osmeha još manje..

Zamišljam sebe za par godina i možda ne znam šta bih želela da budem, ali znam šta NE ŽELIM. Jednog dana ću i ja biti uslovljena ovim ili onim, žrtvovaću se za ovo ili ono, ali nešto neće moći da mi uzmu.

Osmeh, sećanja, optimizam, nadu,
borbenost, ljubav, kreativnost, snagu.
Snove, razočarenje, ljutnju, bes,
praštanje, tugu, svest…