Ponekad onako usput u prostoru zamagljenog stakla svojom drhtavom rukom u jednom mahu duse svoje...napisem da te VOLIM...
Wednesday, December 14, 2011
"Noćas ja pišem pravila... Noćas ja biram muziku i sigurno diktiram tempo! Jer baš ove noći, nađoh ključ života i pred mojom umornom dušom, u mome utihlom srcu, magla se razbistri i ukaza se put! A TI draga Sudbino, da li već peniš? Moram ti reći, sasvim te razumem Dobro si se trudila sve ove godine... Nesrećne ljubavi, patnja i bol... Mladost proždrana kojekakvim lepim i ružnim zbivanjima...Tvoj trud dostigao je savršenstvo na kome bi zavideli svi sadisti... Ali sada! Nakon svih godina Ja Se Još Radujem! Nakon svih godina Gajim Radost Radi Radosti i shvatam da radost svi treba da gajimo sami, a ne da čekamo da lepi događaji za nas to učine. To je radost koja se hrani tvojim neuspehom... A tvoj je neuspeh upravo moja radost! Zato CRKNI Sudbino... Još sam na svojim nogama, Čak sam ti našla protiv-otrov... Zar to nije za tebe porazno? Da me još nisi zgazila?"
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment