...cugala je...i tu noc kao i bezbroj prije...Đole je pjevao neku laganu caletovu stvar,dok je tonula u sjećanja ,u uspomene...nije bio ni prvi,a ni zadnji ali znala je bio je pravi...najvrijedniji od svih...pa opet ni prstom nije mrdnula kad je su se tog istog dana rastali sa zadnjim jesenskim sumrakom...zatreperi tog trena pisamce na malom displeju: "Samo da cmoknem pre spavanja?" pisala je...koja ironija života, pomisli tada,povlačeći novi gutljaj utjehe...bila je njegova i bila je nicija.....eh,puno je cugala tih dana..."