srusila si sve nestankom,
polomila u korjenju nade
prepolovila strah u meni,
proslost te jos zna kao vlasnika mog srca,
sta da ti kazem..u ocaju
u meni te ima i vise od nasih ljeta
provedenih skupa
na svim merdijanima ljepote..
I u bibliotekama ljubavi sam te nalazio
i divio ti se.....
Jesul ti poznati strahovi samoce
zeljezna vrata,betonski zidovi
vjetrovi koji su me lomili
i svijet u meni..?
Moj osmjeh je putovao
svijetom trazeci te,
daljine sustizao
zaledjene suze u krhkom dijelu mene,
nemoc mi otapao...
Pokloni mi nadu,
nadji je
No comments:
Post a Comment