Da... mogla bih ti napisati svasta. Da.. mogla bih ti pisati pisma... pijesme.. voljela bih da stavis glavu u moje krilo jednog kisnog dana... da zatvoris oci i da ti citam neke lijepe pijesme, stvarajuci simbole koje cemo samo mi razumjeti i cijelu njihovu ljepotu halapljivo i sebicno iskoristiti za kicenje tog trenutka. I onda pritisnuti dugme na satu vremena i zaustaviti ga zauvjek. Pa opet ne bi to bilo dosta, sve sto bih ti rekla bilo bi samo pusti bljesak vatre koja plamti u meni. Dopisivanje sa tobom, svih ovih mjeseci mi je jako prijalo, srecna sam sto sam nasla nekoga sa kim sam mogla da dijelim taj izvor u meni, sto sam jos neke usne mogla da napojim.. sto sam chula eho u ovom svijetu. Zaista... cudno je to kako smo slicni u nekim stvarima.... sada je mozda pravi trenutak da ti kazem.... zaista ne sretoh nekoga ko mi je vise slican iznutra... ko je tako dijelio predele sna sa mnom. Pa ipak... za kraj... ne znam sta da ti kazem. I.. mozda je bolje tako... neke stvari moraju biti neizrechene... neke staze moraju voditi u maglu... jer... kako Luis Kerol reche... ..." Lovicemo ih naprscima, viljuskama i nadom..." Za kraj ti poklanjam (kako prigodno), pijesmu koju ne znam kako se zove.. Jesenjinova je.... sa njim sam pocela da se druzim od skora... od skora mi vise prija ruska pusta stepa i divlja priroda od mirisa Sene i Fransuckih bordo misli.

Odavno je zapisano

da trideseta vec znaci
kako si bogalj tu i tamo
dok zivot vise te privlaci.

Draga, skoro ce trideseta,
a zemlju sve vise volim.
I zato mi u srcu cvijeta
ruzicast plamen ko da gorim.

Ako se gori - gori do kraja.
Nisam uzalud u lipar sveti
bacio alku s papagaja,
znak kako cemo sagorjeti.

Ciganka mi taj prsten dade.
I za tebe ga skinuh sa ruke.
I sad u strahu i bez nade
slusam ja vergla tuzne zvuke.

U teskoj glavi sve se muti.
U srcu magla, led, i s tugom 
mozda cu od nekog cuti
da si ga dala uz smjeh drugom.

Ljubeci te sve do dana,
raspitivace se on ocajno
kako si navela sarlatana
da tako pjeva osjecajno.

Pa ipak minuce i ta rana.
Al kraj zivota nije mio.
Prvi put je huligana
papagaj proklet prevario.


Eto tako...
Puno ljubavi i mirnog srca ti zelim.
Eto....mala Velika tvoja