zaborav

 I ovu noc pustam da zaborav prekrije sve moje uspomene, sva nasa sjecanja. Puštam da nestane sve, da nestane moja velika i moja jedina ljubav. Pustam da zaborav prekrije sjecanje na tebe, tvoje lice, pogled, najljepse oci i slatki osmijeh... ne zelim to, ali moram. Moram dopustiti da zaborav prekrije sve. Moje nade... ne zelim opet postati slomljeno srce, ranjena i izgubljena dusa. Ne zamjeram ti nista, ne kajem se ni zbog cega. S tobom sam shvatila sta znaci ljubav. Iako nisam to dobivala od tebe. Nisam ni trazila. Zeljela sam samo da budem dio tebe i da ti budes dio mene. Samo mali dio tvog  zivota, dio tvojih misli, dio tvog vremena, osjecaja, sjecanja i uspomena. Dala bih ti sve, svoje srce, dusu, svoj zivot, nadu... uradila bih sve za tvoju srecu, ali ostaje mi jos samo nada... nada da cu te ubrzo zaboraviti, da ces postati samo dio moje proslosti. Ne zasluzujes srecu, ali ja ti zelim svu srecu ovog svijeta. Znam da ti ovo ne znaci nista, ali hvala ti za sve trenutke srece i za sve one trenutke tuge, boli i patnje koje si dijelio sa mnom....