REKAO JE....

Rekao mi je da se ne plasim... da se ne plasim, da necu patiti... Rekao je da se ne plasim da ce sve biti uredu. Vjerovala sam mu... vjerovala u to da me nece povrijediti. Da mu je malo stalo do mene i da me nebi povrijedio, ali.......pogrijesila sam...... Zasto mi je uradio to??? Zasto je dopusto da patim? Zasto mi je dao nadu i tako hladno i bezosjecajno uzeo je... Zasto se poigravao sa mnom, mojim srcem mojom dusom, lagao mi... i na kraju hladno odbacio. Kao obicnu lutku, koja mu je nakon igre dosadila, pa je odbacio. A ne zna da me boli sve to, da patim... da nisam jaka kao on, da ne mogu podnijeti, sve me to polako iznutra ubija, ubija moju dusu.... lomi moje srce....