Ali poslije svega,zar je "zbogom" jedino sto ce mi ostati od njega i od nase nekadasnje ljubavi.Zar je ta mrswka rijec od sest slova ono sto ce zamijeniti nasu nekadasnju ljubav koju smo poklanjali jedno drugom,zar je ostala samo blijeda sjena sjecanja od one nekadasnje ljubavi?Zar je mogao samo tako zaboraviti sve?U medjuvremenu,nebo su prekrili tamni prijeteci oblaci.Na licu sam osjetila hladnu kap kise.Pa jos jednu...i jos jednu..Pocela je kisa.Nebo je plakalo prosipajuci suze koje su se mjesale s mojima, i uvlacile se negdje duboko u mene ostavljajuci za sobom neki gorak i bolan trag.Sve je bilo mokro,i ubrzo vise nikog nije bilo napolju,ali ja sam jos stajala na istom mjestu,oduzeta,onemocala udarcem kojeg mi je zadao,obuzeta silom jacom i od mene same.Nisam ni primjecivala sta se desava oko mene...u meni su jos hiljdu puta odzvanjale njegove zadnje rijeci...uvijek iznova i iznova,a svaki put su zvucale sve bolnije.Pozeljela sam da se istopim s kisom,da me zemlja upije,da me jednostavno nestane.Ali tada sam shvatila da moram zivjeti...Ne da bih njemu ili drugima pokazala da ja to mogu,nego zbog sebe same.Ne smijem dozvoliti da me unisti on,kome nisam nikad nista znacila.I da jesam,sad je za sve kasno.I kad se ponovo vrati...kad ga napuste druge...ja ga necu cekati.ne zelim se spustiti tako nisko,uprkos tome sto ga i dalje volim.Ovaj put je stvarno gotovo.Ali,ipak negdje duboko u meni,u nekom prasnjavom pretincu moje duse,zauvijek cu cuvati njegov lik,njegov glas,njegove crne oci.Njegove rijeci koje su bile upucene samo meni,pa makar i znam da nisu bile iskrene.Bit ce tako,zeljela ja to ili ne.On je sretan,postigao je ono sto je zelio.A ja? Ja sam i dalje samo djevojka slomljenog srca od kojeg su ostale samo krhotine koje je nemoguce ponovo sastaviti,jer nema onog najvaznijeg dijela,kojeg je odnio sa sobom i ne zeli mi ga vratiti...