Čovjek kad nekoga izgubi sve preispituje sjećanja i traži je li kad šta prema toj osobi pogriješio... I koliko god smo se trudili za tu osobu, uvijek boli pomisao da smo nekad mogli učiniti nešto više od onoga što jesmo... Ostanu slike, strašna praznina i mjesta na kojima vidiš sve čega više nema...
Pomislim da bi sve moglo biti još samo ružan san –
i da se probudim...
Ali budna sam... i već noćima ne spavam... samo loše sanjam...
Najviše boli kad te poželim...
No comments:
Post a Comment