moj dobar drugar Tony

napisao.. Tamo negdje izmedzu jave i sna Tamo gdje uzdah tvoj me posjeca na uspomene.. tamo gdje krijem lupanje tvog srca... tamo gdje te ljubim i krijemo se od stvarnosti. Tamo gdje molim jutro da te ne budi... ne ..ne diraj je dok tako mirno spava na ramenu mom... kose razbacate na jastuku dok se kupa u prvim jutarnjim suncevim zracima..mirna i spokojna. Obrazi njeni kao svila...crvene usne kao ruzin pupoljak..trepuse njene kao breze stoje protiv vjetra..mir i spokojstvo lice joj krasi. Barsunasti i dugi prsti joj na grudima njenim pocivaju... drugom rukom prstima kao da zavija cuperak kose svoje sanja... o mila koji te to snovi vode tamo gdje se jos uvijek smjes kao nekada. Suncani zraci se igraju po licu njenom i grudima...mali prstic se trznu i opet uvija cuperak njene kose..kao da se nasmija. Vjetar joj razbaca kosu po jastuku... otkri lice prelijepo i usne kao da se pomjerise...zatvaram prozor i zahvaljujem se vjetru na predstavi. Gledam sunce dok kroz prozor nju obasjava i pravi sjenku na pola kreveta.... tamo je tamno..srce zalupa..ja nema mene na toj strani jastuka ne i ....... probudih se mada ne zeleci ne ne... Zatvaram oci zelim nastaviti san molim se bogu zamisljam sliku njenu krevet,jastuk razbacanu kosu po jastuku uzdah njen ne ne.. Ja opet sam te usnio i jutro i stvarnost te odnesose mila moja ja ta jutra su nemilosrdna kao i sutra koje uvijek dolazi ali tebe nema u njima.. ne nema te.... Ja opet bol ali i osmjeh jer na jedan tren bismo zajedno.... ili ja to bjese san o tebi koji nadovezujem zadnjim nitima srca i krpim ga iz noci u noc iz sna u san.... Pogedah u prozor kisne kapi se sljevaju niz njega i vidim svoj lik kroz mnogo kapi kise ... i jedna suza kliznu niz obraz ja to je ipak bio san..propratih kapi do dna prozora...vlazne i umorne oci sklopih...osjetim da nestajem nadam se opet u isti san... nadam se... jer snovi su za sanjati kao i zivot za zivjeti jedina je razlika da si u snovima ali ne i u zivotu ... ljubavi moja

Ovo je poslednja pesma pisana bolom. I možda će joj nedostajati nameštena rima, poneka celina, ali... kad te život udari sa tri akorda i kada ti basom zasvira umesto zvukom violina, postaješ svestan, da nikad ne smeš, pred ljude stati okrenut licem vrlina, jer tako otkrivaš slabosti i iskrenošću postaješ plen ljudskih gadosti, ali... Ne daj se, već sviraj ritam tišine, onako kako najbolje umeš... I smej se, iskreno se smej, jer tvoje misli samo ti znaš... I voli sve ono što osećaš, jer jedino tako bićeš ponovo rođen i kad si od drugih Rečima pogođen i pogledom živ sahranjen...

Nesreće su nas izdijelile, živimo svako za sebe. Zid naših nevolja je između nas. I sjećanje na ono što je bilo, i što bi moglo da bude da nije ovako bilo, jer, začudo, najviše mislimo o prošlosti. Samo kad naiđe bol ne mislimo ni na šta, nesrećni smo i ogorčeni, i znamo samo za taj trenutak muke.

Svako otpati svoje sam.

"Od nekih stvari se nikada ne oporaviš. Jednostavno ih, samo preživiš..

Dodje meni i moj rodjendan....4 planete kvadratiraju mjesec bas bih bila srecna kada bi mi neko skrenuo paznju na sta posebno da obratim paznju do sledeceg rodjendana Pozz svima... parce moje rodjendanske torte..

moj prvi briljant.. poklon od mog oca za moj 14-ti rodjendan....

Vratim se ja ponekad tamo gdje niko već odavno ne zalazi, tamo gdje je mrak već dugi niz godina.Svratim ponekad, kad zaboli. Jer tamo, u tom mraku,na kraju krhkog srca, tamo sam spoznala bol. Vraćam se na početak, možda uspijem tu naći svoj recept za sreću. Bol sam već proživjela.

"Nemoj me požurivati da te zaboravim. Ja kada zaboravim više se nikada ne sjetim.."