Povjerenje se ne zasniva preko noći, ono se gradi cijeli život, a sruši se za jedan čas!
Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti izgubljeno je samo ono čega smo se odrekli!!
Ponekad onako usput u prostoru zamagljenog stakla svojom drhtavom rukom u jednom mahu duse svoje...napisem da te VOLIM...
Sunday, February 27, 2011
SNOVI MOJI PREKINUTI
Rastužim se, kad pročitam brdo pijesama,
posvećenih tebi...
Zapitam se; tako isprepletena
tragovima bola na duši,
odakle su riječi bujale,
kad si kao izvor kovitlao u meni.
Dotaknem te u mislima,
uživam spominjući tvoje ime,
rado o tebi.. lijepo pričam,
pa se upitam,
da li je sve to slučajno...
Netjerala sam sebe
da te 'volim',
ranjavala vid na oštrici sunca,
igrala sam se sa vetrom,
misleći da te poznajem iznutra,
vijerujući u svoje zablude...
Sad i posle toliko godina,
sve je nekako isto,
samo je osmeh,
sišao sa mojih usana...
Wednesday, February 23, 2011
nesto sto volim.....
Nesto sto zelim.
Nesto sto volim.
Nesto sto trebam !
× Uvijek sam bila neodlucne prirode, tesko mi je bilo donijeti bilo koju
odluku, cak i onu najbezazleniju. No, kad nesto odlucim, pridrzavam
se cak i prisiljavam da sve bude bas onako kako sam odlucila.
Bilo je tesko, bilo je bolno, ali vjerovatno spasonosno,
sloziti te u kutiju uspomena. Ostaviti te proslosti, zivjeti u buducnosti..
Odlucila sam zivjeti. Uzivati, voljeti i postovati na neki drugi i drugaciji
nacin.
Slagala bih kada bih rekla da te ostaviti bilo lahko, ne nije, to je bila
najteza odluka koju sam donijela u posljednjih godinu dana.
Odlucila sam voljeti, ne tebe, vec nekog drugog.
Odlucila sam po prvi put ti reci NE ! : )× I svaki put kada te se sjetim, bit ces samo moja motivacija da krenem
dalje, da se od uspomena ne zivi, vec da se od njih samo prezivljava.
Nesto sto volim.
Nesto sto trebam !
× Uvijek sam bila neodlucne prirode, tesko mi je bilo donijeti bilo koju
odluku, cak i onu najbezazleniju. No, kad nesto odlucim, pridrzavam
se cak i prisiljavam da sve bude bas onako kako sam odlucila.
Bilo je tesko, bilo je bolno, ali vjerovatno spasonosno,
sloziti te u kutiju uspomena. Ostaviti te proslosti, zivjeti u buducnosti..
Odlucila sam zivjeti. Uzivati, voljeti i postovati na neki drugi i drugaciji
nacin.
Slagala bih kada bih rekla da te ostaviti bilo lahko, ne nije, to je bila
najteza odluka koju sam donijela u posljednjih godinu dana.
Odlucila sam voljeti, ne tebe, vec nekog drugog.
Odlucila sam po prvi put ti reci NE ! : )× I svaki put kada te se sjetim, bit ces samo moja motivacija da krenem
dalje, da se od uspomena ne zivi, vec da se od njih samo prezivljava.
Wednesday, February 16, 2011
VIDIS....
" Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noci, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji,
muceci se kajanjem i stidom, zbog mene. ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu,
dali su ti je, ne pitajuci. došao si na red kad drugih, boljih, više nije bilo. "
muceci se kajanjem i stidom, zbog mene. ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu,
dali su ti je, ne pitajuci. došao si na red kad drugih, boljih, više nije bilo. "
Monday, February 14, 2011
Saturday, February 12, 2011
Da si mi blize
Da si mi blize nocas,
pa... neka me lazes kao nijednu.
Da samo dah tvoj osijetim tu ... iza uha
pa da mi pamet s dusom rastavis.
pa... neka me lazes kao nijednu.
Da samo dah tvoj osijetim tu ... iza uha
pa da mi pamet s dusom rastavis.
Da si mi blize nocas,
pa... neka nisi moj ni u snovima.
Da samo sapnes mi da sam jedina
pa da zivot mi medj' vijetrove bacis.
pa... neka nisi moj ni u snovima.
Da samo sapnes mi da sam jedina
pa da zivot mi medj' vijetrove bacis.
Da si mi blize nocas,
pa... neka me uzmu djavoli.
Da ti ovu pijesmu na usne sapucem
pa da na suncevom zraku zaspim.
pa... neka me uzmu djavoli.
Da ti ovu pijesmu na usne sapucem
pa da na suncevom zraku zaspim.
Da si mi blize nocas
samo malo blize...
samo malo blize...
Tuesday, February 8, 2011
DA SI TU
Željela sam pisati.
Pisala bih o tome kako je sutra 02.14. 2011. 14. u ovoj godini. Za mene možda najteži 14. u ovih 10 mjeseci.
Pisala bih o tome kako sam cijeli dan ležala, čitala knjigu, slušala muziku i pomalo plakala.
Pisala bih o tome kako sam se provela sinoć. Pisala bih kako je lijepo bilo ponovo pričati sa nekim ljudima, kakav je osjećaj bio ponovo šetati na plazi i na pijesku ispisivati svoje ime. Pisala bih kako se radujem sresti sa njima.. Konačno ćemo biti sve na okupu, poslije dosta vremena. Razlog našeg susreta neće biti nimalo lijep, ali važno je da ćemo biti zajedno.
Pisala bih o tome kako je sutra 02.14. 2011. 14. u ovoj godini. Za mene možda najteži 14. u ovih 10 mjeseci.
Pisala bih o tome kako sam cijeli dan ležala, čitala knjigu, slušala muziku i pomalo plakala.
Pisala bih o tome kako sam se provela sinoć. Pisala bih kako je lijepo bilo ponovo pričati sa nekim ljudima, kakav je osjećaj bio ponovo šetati na plazi i na pijesku ispisivati svoje ime. Pisala bih kako se radujem sresti sa njima.. Konačno ćemo biti sve na okupu, poslije dosta vremena. Razlog našeg susreta neće biti nimalo lijep, ali važno je da ćemo biti zajedno.
Na kraju, pisala bih o tome kako mi fali. Ali ne mogu. Nemam snage. Zaplakat ću, a to ne želim.
Subscribe to:
Comments (Atom)



