Čekala sam dugo da se javiš... dodješ... zagrliš me samo...to bi me srećnom učinilo ... Željela sam mir ... sreću ...u vremenu koje nije naše znam .. .O kako je velika ova bol ... čežnja ... samo dok mislim o tebi ...

~~♥~~ Kažu da je potrebna minuta da nađes dobru osobu.jedan sat da je postujes,jedan dan da je zavolis,a čitav život da je zaboravis.

Dopusti mi da slusam tvoj glas, u njemu čujem ljubav, nadu i zelju da me opet vidis. Dopusti da slusam njegove njezne tonove koji kao da me miluju.. kao njezan dasak vjetra... Dugo je proslo od zadnjeg poljupca i dodira. Od onda kad si me ljubio njezno i govorio "volim te". Svaka sekunda bez tebe.. vjechnost je... Nedostajes mi, zato mi dopusti da slusam tvoj glas.... jer prochi ce i to vrijeme, i mozda jedan dan... ostat će samo uspomene i sjech anje na tvoj glas.

znam bebice da si bio tuzan.... me too.... love ya puno....

Iza mojih koraka tvoji su posustali ....Mislila sam da ćeš moći da me pratiš jer mi nije trebao neko da me smiri, već neko dovoljno lud da sa mnom trči ....Precenila sam te ...Ipak sam JA ,daleko izvan tvojih granica..

Lara Fabian-Je vivrai

Za Tebe- mala Velika moja

Divlje Jagode-ne Zelis Kraj

Ti stvarno nemas nikakve veze sa tim sto vise nikom ne dam da mi se tako priblizi.

Nemanja Nikolic Prolece bez boja 2010 .....HVALA....

Mogu ja svega da se odreknem... mogu da priznam svoje greske skromno i sa pokajanjem...mogu da obecam.."necu vise"... bicu pametnija i obazrivija....ali jedno ne mogu...ne mogu prestati sanjariti i tebe voljeti...niti to zelim.....Volim da mastam.... da odlutam u neke lijepe svijetove kao stvorene za ljubav... mir...za pogledima ulovljene poglede i drhtaje dusa ustreptalih....
Dijete u dusi...to sam ja..... ne zelim da odrastem... hocu da sacuvam ovo umijece radovanja u sebi... i ako me ponekad ponesu talasi melanholije... neraspolozenja i tuga... neizbjeznih tuga......
U svojim snovima ja sam savrseno srecna... negdje na mom oblaku koji cuvam samo za nas......jesam......Znam kakva su budjenja iz ovakvog sna...znam i kako boli kad se rasprsne mjehur sarene carolije...znam....ali eto...ja bas hocu sto duze da sanjam.....moj san...nas san...kako god...Sanjam nas....da...mi imamo nas..

Hoću li ikada više sresti nekog poput njega ? -pitala sam se, a onda je neki tihi glasić sapnuo mi na uho : "Ne mila, takav dođe samo jednom. Ili ga zadrziš zauvijek ili ga izgubiš zauvijek".

Nije mnogo griješila, no jednu grešku neće nikad zaboraviti - previše ga je voljela.

‎"Ponekad odustaneš od nekoga, ne zato što tebi više nije stalo, nego zato što njemu nije."

"pismo Mariji" draga Marija pišem ti možda samo kako se u duboku šumu ranjeno vraća odraslo lane misleći da je smrt vučica mlada koju je snilo poljubiti nekad.. pišem ti jer ne znam kad smo se sreli prvi put i zato nikome nikada ne pričam o tebi samo se sjećam sjećam se da je nebo bilo tako plavo prozirno i duboko da sam golim okom vidio veneru i bosim nogama krenuo plesati za njom i onda smo se okretali i okretali (znam da se sada smiješ) u smjeru posve suprotnom od razuma sve dok nisam ugledao tvoje oči i shvatio da stojiš ispred mene da si se vratila pišem ti zato što je padala kiša i miriše i sada ozon kao da je nebo opralo zube pišem ti jer sada slutim u isto vrijeme i poljubac i smrt ... pišem ti jer se sjećam vremena kad nismo mogli spavati koliko je gromoglasno noću beharala naša trešnja u susjedstvu a jučer su me jedva probudili na ulici dok sam šetao, neki demonstranti uzvikivali su:Sloboda, Mir, pjevali i ja sam vikao iz sveg glasa Marija, Marija.. ... pišem ti kao čovjek koji je odlijepio ( i znam da se sada opet smiješ) koji je odlijepio markicu (sada se i ja smijem) sa tvoga pisma (i stavljam ga na grudi) stavio je na jezik i tako te prvi puta poljubio pišem ti jer su tvoje usne bile jedino mjesto gdje je čovjek mogao poljubiti svemir .... pišem ti jer sam jutros stao nogom na nebo nakislo u lavor na sredini moje sobe pišem ti za sve ono vrijeme koje sam proveo u kraljevskom apartmanu tvojih očiju gdje je nebo bilo kao hotel sa pet zvjezdica i kad mjesec bješe plavi luster u našoj sobi ... jutros mi je jedno dijete smiješeći se kroz prozor s tobom obećalo vječnost ... pišem ti jer sam se jučer pokušao ubiti i ne znam koliko sam uspio ti ne znaš kakva je željeznička stanica u sarajevu i da svakome ko čeka voz duže od pola sata raznese dušu do sibira i svinojušća čekao sam te tri sata i onda svoje tijelo pustio kao papirni brodić niz kranjčevićevu ulicu a on je s jedne terase preko puta vojne bolnice potpuno go vikao onu svoju pjesmu o zadnjem čovjeku i prstima mi pokazivao da sam lud pišem ti da mi kažeš ko ti sada ovo piše i ne mogu ti puno pomoći sudeći po tome kako je mirisao zrak iz tvojih grudi kojeg sam krišom udisao dok si spavala ljubavi, došao sam iz neke libijske pustinje gdje rastu bijele ruže i često pada snijeg ... pišem ti jer voda i vrijeme ponekad isperu pijesak i mulj s izgubljenoga grumenja sreće i život se ukaže kao sjajna zlatonosna rijeka kao tvoja kosa čak i tvoje nevjerstvo sada vihori kao crvena zastava sa cijenom koju smo morali platiti da vidimo taj sjaj i dodirnemo veličanstveno kamenje i breze pod ovim nebom pišem ti zato što sada znam da tvoj osmijeh ne mora imati nikakvog drugog smisla osim topline i svjetla pišem ti zato što mi je hladno i ne mogu više ugrijati ruke O Marija, ja bijah samo planinski vjetar što stoljećima ne znade biti tužan sluteći dušu ranjene žednu i košute kao mirise planinskih trava u njihovim časima umirućim sjeti se: vjerujem u osunčani krevet u beskrajnom polju sibirskog nježnog cvijeća...i ti voliš oskoruše nar, jagode, puding, ptice su plave vjetar treperi u predvečerje i od silne želje nam zastaje dah sjeti se Marija, u našoj ljubavi ptice su se igrale sa delfinima iz pjesama i bljesnuće taj ljepši, vječni svijet ali ja ću i tada plakati znam za tvojim prstima tankim iskrivljenim od studeni pišem ti jer me sada bole oči ... pišem ti jer ne znam gdje si i ne samo u proljeće, zbog sunca i neba pišem ti zato što tek sada znam da ženu sa tako lahkim kostima treba uvijek držati za ruku ... (neće moći još dugo svici gorjeti ovu noć nit zvijezde dan iz tvoga oka i ne moraš ovo čitati do kraja nađi neko lijepo mjesto u ovome pismu ili pored naše rijeke u tvojoj ruci od mene nebo kad ostane prazno i dugo očima raširenim ti zamišljaj da sada sam ja onaj što imasmo nekad sjajni otkinuti vjetrom i plavi, plavi što letješe zmaj od lahke trske) ... pišem ti jer vjerujem da opet možemo naći neki jeftin polupansion kakav je bila ova planeta ali nemam više nikakvu jasnu ideju ti odluči gdje ćemo dalje Mensur Ćatić

"Nemam mnogo, ali ono što imam čini me srecnom. Na one koji me pokušavaju slomiti sitnim pakostima više se ne obazirem, nisu vredni da na njih trošim svoje misli. Moj dan počinje i završava se osmehom. Ne trujem sebe zlobom, već uživam u malim ljudskim radostima. Umem da volim i ne stidim se da to pokažem, umem da se radujem tuđoj sreći od srca, ali razumijem i tuđe tuge. Hvala živote za sve što si mi dao, a za ono što si uzeo, PREZIVELA SAM !"

IRINA - MRAZEVI

Milic Vukasinovic-Moja Tugo

Za Tebe.....

Seni - Vi stare ljubavi.

Ona nikada nije bila moja. Cak ni onda kad je bila samnom. Mozda,jer je vec pre toga pripala nekome,a mozda i nije umela da pripada,jer nije pripadala ni sama sebi. Ipak, cudno je gledati kako boli kad gubis nekoga koga nikada nisi ni imao..

Možda vam baš večeras neko nedostaje… Možda ste baš večeras tužni zbog nekoga … Možda vas je baš večeras neko izdao…. Možda baš večeras nećete moći zaspati… Možda ste se baš večeras zaljubili…. Možda ste baš večeras zamićljeni, tihi…. Možda baš večeras lutate ulicama ili ste izasli sa društvom na piće….Možda sjedite ispred svog kompjutera i čitate ovo što pišem…. Možda ste ljuti, možda nasmejani… Jedno je sigurno, spaja nas isto nebo… Svako od nas krije neki razlog za osmjeh i neku tugu u srcu… Svako od nas ima neki san…. Svako od nas ima nekog koga voli…. To je ono što nas spaja.. Snovi, nadanja, ljubav… I možda se nikada nećemo sresti, nećemo znati imena jedni drugima , ali u svakom trenutku možemo znati da tamo negdje, u drugom gradu postoji neko srce koje kuca istim ritmom…. Nikada nismo sasvim sami….

Ljubav ne treba prljati prijateljstvom.