Ja sam ispunjena žena.Nemam mnogo,ali ono sto imam čini me srećnom.Na one koji me pokušavaju slomiti sitnim pakostima vise se ne obazirem,nisu vrijedni da na njih trošim svoje misli.Moj dan pocinje i završava se osmijehom.Ne trujem sebe zlobom,već uživam u malim ljudskim radostima.Umijem da volim i ne stidim se da to pokažem,umijem da se radujem tudjoj sreci od srca,ali razumijem i tudju tugu.Hvala živote za sve sto si mi dao,a za ono što si uzeo...preživjela sam....

Ništa nije sasvim crno ili bijelo.Ono što smo do juče smatrali ljepotom i što nas je ispunjavalo,već danas pokazuje svoju tamnu stranu,i mi ostajemo začudjeni kroz kakve smo naočale gledali kada ne vidjesmo pravo stanje.Zaista: ''sve što volimo stvorili smo sami''Uljepšali smo sliku,izglačali do detalja,tako da je u našem umu ona bila savršena,zaboravljajuci sve vrijeme da savršenstva ne postoje.To je bila samo želja srca.

Neke riječi kao da vape da budu izrečene,a bolje da su ostale zauvijek zarobljene u mislima...Jer samo tako njihovi smo gospodari...Čim ih pustimo da slete sa naših usana postajemo im robovi...I platili bi duplo da ih možemo povući...Da ih možemo zabraviti i ne dozvoliti im da pobjegnu,dok sami ne osijetimo da je pravo vrijeme,ili dok se one ne umore i odustanu....