Ceznem da me dodirom poneses do ivice neba,gdje sve prestaje...ceznem da osluskujem vijetrove u liscu...koracaj tiho da ne probudis oluje uspavane dugom slutnjom...poravnaj poleglu travu,uzdrhtalu na prve stope...otvori mi oci poljupcem i ucini da se ne plasim,ne drhtim od nepoznate munje koja ce mi probuditi srce... osluskuj moje disanje kao govor brezovih suma i sapni mi da si ti staza na koju slobodno mogu da zalutam...otmi mi misli o prolaznosti,o gubljenju i ocaju...zgrabi me za ruku i povedi daleko...da u zagrljaju tvojih talasa osijetim svu tezinu neba pod zijvezdama...