Nikad necu dozvoliti sebi, da budem ono sto drugi vide u meni. Bit cu ono sto jesam. Necu dozvoliti ovom svijetu da unisti covjeka u meni. Vojlet cu i vjerovati, ali cu odbaciti laz i prevaru To su osobine koje ne dolikuju jednom ljudskom bicu Ljubav ce biti jedini osijecaj sto ga imam u meni, a osmjeh jedini jezik sto ga razumijem Neka moj zivot, bude samo moj i pustit cu da u njega udju samo oni koji 

to zaista zasluzuju.

                                                        

Magazin-Sto Te Nema Bar Da Svratis

PONEKAD JE DOVOLJAN JEDAN POGLED DA SVE KRENE...
A PONEKAD SAMO JEDNA RIJEC DA SVE STANE...

Vreme je da krenem u susret svojim željama...
Vreme je da se susretnem sa svojim snovima...
Sada je vreme da putujem dušom...
Za sve je potreban podsticaj,bilo unutrasnji,bilo spoljni...
Vatromet duse,pokret u prostoru,ili jednostavno jedna jedina usamljena emocija na dnu srca...

Tiho srce tvoje
i tiho srce moje
otkucava sekunde
i planeta se okrece
po tom taktu ljubavi
kao veliki casovnik Vasione
tacna mera
svega sto postoji...

Nekako me baš ovih dana, Njegov Smiješak prati.

I priznajem - bude dana kad Taj Smiješak, koji mi iscrta jednake obrise bljeska u očima, kao što je nekad, Njemu.....bude dana kad  naprosto, plačem radi toga.
No, bude i dana kad sam mirna, dublje zrak udahnem i .......ponosna sam....kao sad.

Kojeg oblika je suza?

Ima li oblik, suza opće? Ili samo odzrcali u tračak Neba, svu tugu i bol i smanji tu istu tugu i bol u ovome srcu?...Ili u bilo kojem, iz kojeg se otkinula....?
Oko nema veze sa suzom. Oko je obris svega untrašnjeg,...kada moje oči potamne, znak je da se onaj grumen duboke tuge  kristališe u ...suzu....

I neka ih...

Neka, dok je god te tuge koja na momente guši...manje.

Lažu vala. O onome da vrijeme liječi. Lažu čim zauste. jedino si nekad spremniji na talas suza koji zapljusne dušu. I dobro je kad ih isplačeš. I nipošto ne daš da taknu onaj Mir Mu Gore....

Safri Duo feat Rolando-Twilight

Iskustvo nam dodje ko nekakva podloga koju ili imaš, ili nemaš, nakon nekog broja godina. No slabo je životno iskustvo ako te nije naučilo da imaš onu mrvu povjerenja u posebne ljude.  
Jednako kao što treba i mora da se zna, da će Proljeće doći. 

Uprkos tome što je hladnoća utkana u dah, i što se sunce skrilo. 

Niti treba vjerovati toj hladnoći a ni odsustvu sunca.

PINK FLOYD "Coming Back To Life" (1994)

I sad, strpljivo udišem dah i bodrim samu sebe da Opet budem dobro. Moram, nema mi druge..

Ponekad je san u rano popodne, sasvim zaslužen.
A voda, koja spere bolničke mirise i tragove slika iz prvog dijela dana, je blagoslov....
Budite dobri prema sebi. I makar ponekad, prema vama dragima....

Andre Rieu - Il Silenzio (Maastricht 2008) DIGITAL TV

Tišina...ima tako razne oblike.

Dužine, dubine, trajanja, značenja i ......trag.


Ova Tišina....dušu preporodi.

Svuda sam te tražila.U nežnom razgovoru sa vetrom ...što Dušu je moju umornu hladio..U pljusku što žednu je zemlju natapao.U prohladnom zimskom jutru i požudnom mladića pogledu..NIGDE TE NIJE BILO..Svuda sam te tražila,želela da bljesak ljubavi moje dotakne vrhove misli tvojih..Mutne su me vode ispijale,potonule lađe su me vozile..Gde...... li si se skrivao?Sa čijih usana sokove života ispijao?Kad sam već izgubila svaku nadu da ću pronaći očiju tvojih sjaj..našla sam te.Sasvim slučajno.Došao si sam,nečujno i blago.Uvukao se u sve pore moga bića i postao deo mene..Sada znam zašto sam zvala prazninom to vreme provedeno bez tebe.

Ja sam ispunjena žena.Nemam mnogo,ali ono sto imam čini me srećnom.Na one koji me pokušavaju slomiti sitnim pakostima vise se ne obazirem,nisu vrijedni da na njih trošim svoje misli.Moj dan pocinje i završava se osmijehom.Ne trujem sebe zlobom,već uživam u malim ljudskim radostima.Umijem da volim i ne stidim se da to pokažem,umijem da se radujem tudjoj sreci od srca,ali razumijem i tudju tugu.Hvala živote za sve sto si mi dao,a za ono što si uzeo...preživjela sam....

Ništa nije sasvim crno ili bijelo.Ono što smo do juče smatrali ljepotom i što nas je ispunjavalo,već danas pokazuje svoju tamnu stranu,i mi ostajemo začudjeni kroz kakve smo naočale gledali kada ne vidjesmo pravo stanje.Zaista: ''sve što volimo stvorili smo sami''Uljepšali smo sliku,izglačali do detalja,tako da je u našem umu ona bila savršena,zaboravljajuci sve vrijeme da savršenstva ne postoje.To je bila samo želja srca.

Neke riječi kao da vape da budu izrečene,a bolje da su ostale zauvijek zarobljene u mislima...Jer samo tako njihovi smo gospodari...Čim ih pustimo da slete sa naših usana postajemo im robovi...I platili bi duplo da ih možemo povući...Da ih možemo zabraviti i ne dozvoliti im da pobjegnu,dok sami ne osijetimo da je pravo vrijeme,ili dok se one ne umore i odustanu....

Ceznem da me dodirom poneses do ivice neba,gdje sve prestaje...ceznem da osluskujem vijetrove u liscu...koracaj tiho da ne probudis oluje uspavane dugom slutnjom...poravnaj poleglu travu,uzdrhtalu na prve stope...otvori mi oci poljupcem i ucini da se ne plasim,ne drhtim od nepoznate munje koja ce mi probuditi srce... osluskuj moje disanje kao govor brezovih suma i sapni mi da si ti staza na koju slobodno mogu da zalutam...otmi mi misli o prolaznosti,o gubljenju i ocaju...zgrabi me za ruku i povedi daleko...da u zagrljaju tvojih talasa osijetim svu tezinu neba pod zijvezdama...