u tebi me ima

U tebi me ima
Mnogo vise
Od prolaznosti dana
I zagasitih obrisa
dolazece noci
...U tebi me ima
Mnogo vise
Nego sto ti srcem
Proticu
Vrcevi ceznje
I mnogo vise
Skriveno je
Iza tvojih drhtavih
Trepavica
Zatajeno u tvojim
Dalekim ocima

U tebi me ima
Mnogo vise
Nego priznajes
Sebi 

OPRAŠTAM TI

Umrla sam...
Večeras,
kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce
koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša
koja je zbog tebe tolike godine patila.
Umrlo je moje tijelo,
moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj,
moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni,
a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol nanio,
za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te,
jer ti ne znaš voljeti, ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca i duše
dok moji snovi k’o kule u pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti
jer znam da jednog dana ću te zaboraviti.
I znaj, znaj da ne mrzim te,
ja opraštam ti sve...

drago mi je puno...sve polako prelazi u mrznju...tvoje odvratne poruke koje provociraju...pisem sutra nocas sam popila...

ehhh kad bi' znao ... ..par tvojih rijechih napisani' u mom pp... " pozdrav ...kako si "   koliko su me cinile sretnom......voljela sam da se probudim ...otvorim moj Mac....procitam tvoju poruku.... ali  nema veze ...sada odlazim polako sa FB... "Dozvoli mi da spoznam da snovi o proshlosti i buducnosti ne vode daleko "

Nedavno sam u snu doživjela
da su se naše sjene ponovo srele
i naša je ljubav bila kao i nekada.
Zašto su, dragi, naša tijela rastavljena
a naše sjene sretne?
Zar ne bi bilo bolje da i u životu
dolaziš tako blago u susret meni
kao i u životu mog sna.
Od boli! Mi smo dva ljubavnika
koji se vole kad sanjaju,
a stvarnost je puna mržnje.
Treba se čuvati kula u zraku i snova,
ali oni su ponekad mudriji od nas ljudi. 

Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu ko trošne lađe i raspuknu kao baloni od sapunice... Polako, jedan po jedan... Ako se to i desi - valjda tad shvatiš da to i nisu ni bili pravi snovi, da je to samo bila iluzija sna, samo dodir magličaste žudnje.

dec.17.2010...

POZELIM SVE NAPUSTITI....

S vremena na vrijeme, cini mi se, kao da su tvoji koraci..

Koracam sigurno i podignute glave,onako kako samo ja umijem i znam :)Trudim se onoliko koliko mi moja dusa i moje srce dopusta :) Trudim se da svoj zivot odrzim u nekoj normali,ako je to danas u ovim okolnostima ikako moguce?! Ljudi ja se vracam u normalu :) Osmijeh na lice pokusavam iz dana u dan vratiti..Halo cemu tuga neka ?! Pa zar sam ja bila tuzna?!Nisam,ja sam samo bila opijena tvojim likom..neka suze ostanu za kraj,tj za onaj gore zivot.

zbog tebe....molim te, ne moj pokusavati da mi pridjes ponovo...

pjesma nad pjesmama

Stavi me kao znak na srce,
 kao pečat na ruku svoju,
 jer ljubav je jaka kao smrt,
 a ljubomora tvrda kao grob.
 Žar je njezin žar vatre
 i plamena bozijeg. 
 Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav
 niti je rijeke potopiti.
 Da netko daje za ljubav
 sve što u kući ima,

 taj bi navukao prezir na sebe. 

Budim se,otvaram oci i shvatam da je jos uvijek noc...brisem suze,ponovo sam te sanjala.
Ne boli me vise,suze su tekle kao znak olaksanja,zaborava...Otisao si odavno,ne sjecam se cak ni kada sam ti poslednji put cula glas,ne pamtim vise ni jedan dodir,poljubac,nista tvoje...
Ostao si negdje na dnu duse samo kao dokaz da si nekada postojao u mom zivotu.
Da mogu da vratim vrijeme unazad sigurna sam da bi sve bilo mnogo drugacije...ali vrijeme ne prasta i nikada se ne vraca!Ni moje godine,ni moje suze nikada se nece vratiti,ostale su zarobljene negdje izmedju dva svijeta gdje smo poceli i prestali da postojimo...ti i ja!
Pokusavam da se sijetim kada sam prekoracila granicu bezbriznosti i srece,kada sam te zavoljela i na svijet prestala da gledam ocima dijeteta,kada sam shvatila da smo daleko od savrsenstva?Kada sam pocela da patim,da te volim i mrzim istovremeno?Kada sam prestala da se smijem,kada moj zivot vise nije imao smisla? Milion pitanja,a odgovor ne umijem da dam ni samoj sebi!Proslo je...bilo je 'davno,izbledjela su sijecanja,sve je gotovo...ZAUVIJEK! 
Da li sam zaboravila? To necu nikada! Ne zato sto si bio previse dobar,vec iz razloga sto si bio jedno veliko nesavrsenstvo koje je moje srce idealizovalo,jer je tako bilo lakse pronaci opravdanje za ogromnu ljubav koju sam osijecala...Sve je bilo mnogo lakse od priznanja da nikada ustvari nismo ni postojali,da je sve bila laz,obicna farsa,sve...samo ne ljubav!
Voljela sam,ali sta? Da li je tebe uopste bilo moguce voljeti? Bio si iluzija mog savrsenstva,bio si ljubav ona prava,jedna jedina,za mene...bio si ostvarenje svih mojih snova,moj vazduh,moj zivot,a opet...nisi bio nista od toga! Bio si nestvaran,bio si samo san koji sam predugo sanjala,laz...u koju nikada nisam prestala da vjerujem.Bio si sve od cega sam oduvijek bijezala,a tako sam se snazno vezala za tebe...nisam zeljela,po prvi put u zivotu da pobjegnem,zeljela sam da ostanem,da se borim,da ti vjerujem,da sanjam o onome sto nikada nismo umjeli da ostvarimo...Da,shvatila sam sve mnogo ranije nego sto si ti toga bio svijestan,znala sam za svaku laz,za svaku rijec koju nisi izgovorio,za svaki pogled,svaku misao...znala sam sve,ali nisam zeljela da znas koliko te dobro poznajem,nisam zeljela da prekinem tvoju predstavu,da mijenjam scenario,uloge...jer nije bilo sudjeno,bilo je vec prekasno...za mene! Za tebe jos uvijek postoji nada jer dobrog glumca uvijek ceka neka nova uloga...ti si ostao,ja sam pala! Nisam bila jaka,nisam ostala dosledna sebi,nisam imala prava da te mijenjam,da patim,da te volim...Nisam imala prava ni na jednu suzu,a prolila sam ih milion,nikada nisam imala prava na tebe,ali nekim cudom vjerovala sam da jesam! Ne,nisi bio pogresan,bio si pravi...ali u pogresno vrijeme! Sada znam da nisi kriv ni za sta,kriva sam samo ja! Izvini,bila sam dijete,nisam znala,nisam zeljela da ucim zivot...htjela sam da zivim u snovima,bez ikakve predpostavke da ce jednom usljediti budjenje,htjela ja to ili ne...da ce me jednom dotuci stvarnost,surovi svijet gdje te vise nece biti,za mene! I dosao je taj dan! Probudila sam se i vise nista nije bilo isto...vec odavno nista i nije isto,ali danas sam to uspjela da prihvatim...danas,posle mnogo vremena!
Nisi tu i znam da se vise nikada neces vratiti,u meni ne postoji vise nada,ne postoji vise nista samo neki osjecaj praznine,posle koga slijedi olaksanje...Kao da sam se ponovo rodila,da pocinjem sve iz pocetka... Udahnula sam vazduh punim plucima,nasmijala se posle mnogo vremena iskreno,od srca,u ocima mi je zablistao onaj stari sjaj...i sve je ponovo kao nekada...samo tebe vise nema tu,vise ne postojis,za mene...ni sad',ni nikada!!!

Chris Isaak -Wicked game

The world was on fire and no one could save me but you.
It's strange what desire will make foolish people do.
I never dreamed that I'd meet somebody like you.
And I never dreamed that I knew somebody like you.

No, I don't want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
No, I don't want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
With you. With you. (This world is only gonna break your heart)

What a wicked game to play, to make me feel this way.
What a wicked thing to do, to let me dream of you.
What a wicked thing to say, you never felt this way.
What a wicked thing to do, to make me dream of you and,

I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
No, I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
With you.

The world was on fire and no one could save me but you.
It's strange what desire will make foolish people do.
I never dreamed that I'd love somebody like you.
And I never dreamed that I'd lose somebody like you no,

No, I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
No, I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
With you. (This world is only gonna break your heart)
With you. (This world is only gonna break your heart)
No, I... (This world is only gonna break your heart)
(This world is only gonna break your heart)

TEBI... danas je 06.19.2011.. nalazim se negdje nad Atlantikom listam moj blog i jos uvijek ne mogu da skontam da si ovo unishtio.... H V A L A T I .. zao mi je sto sam ti se povjerila i sto sam ti rekla neke stvari......ovo nije smijelo da dodje u tvoje ruke... greshka.. oprosti... mislila sam .... ma vise nije vazno... sta sam mislila... KRAJ

Znam da negdje postojis , zivis svoj zivot i ne sluteci da te svakodnevno sanjam. Znam da ponekad osjetis povjetarac na licu .... zapahne te neki miris ... tako poznat ... kao dodir momackih usana na tvom vratu. Ali ne znas da sam to ja. I ne znas da te to ja ljubim u svojim snovima. Ja ne znam kako ti izgledas.. ne znam boju tvojih ociju .. ni boju tvoga  glasa. Ne znam da li ustajes rano ili si spavalica ... ne znam kako se javljas na telefon ... da li volis Crvenu Jabuku i na koga te podsjecaju pijesme. Ja samo znam boju tvoje kristalne aure i toplotu duse. Poznajem obronke tvog smijeha na oblacima mojih mastanja. I sasvim sigurno znam da postojis. Slobodan , vijeran , ozenjen... Svejedno. Ali znam da postojis... isto tako stvarno kao sto je stvaran odraz mog lika u ogledalu ... kao sto je stvaran svaki novi dan u kome tragam za tobom. Ne trazim te da bih te prisvojila ili da ti pripadnem... Ne trazim te ni da sa tobom ostvarim sve svoje najiskrenije zelje... Lutam svijetom za tobom ... da bih osijetila oblak tvog parfema u prolazu ... da bih krajickom oka ukrala tvoj djecacki pogled i skupila snagu za sva nova jutra koja su preda mnom. Ne zelim da ti mijenjam zivot , da naredjam figuruce u tvom zivotu po mom ukusu ... jer tada to vise ne bi bio ti. Samo trgam za dokazom tvog postojanja. Nikada ne bih pozeljela da te povredim ili bilo koga koga ti volis ...mozda nekog ko je sa tobom izgradio sve ono sto cini tebe i tvoj svijet. Ja sam samo tvoj izgubljeni andjeo cuvar... Neko ko te bezgranicno voli tako nestvarnog i nedodirljivog ,kakav jesi... Nemoj ni pomosliti da sam luda , izgubljena u svom svijetu iluzija. Nemoj se plasiti mojih rijeci ako ikada budu doprle do tebe. Ja sam nestvarna za tebe kao mjehuric od sapunice , kao dim , prasina. Stvarna ... ali nedovoljno da bih sa tobom mogla biti cak ni dva bezbojna trenutka. U svitanje svake nove zore ... krvavi trag na horizontu ispisuje tvoje ime koje nikada nisam saznala i ne uspjevam da ga razaznam usled svih drugih nebeskih rukopisa .. sricem slovo po slovo tvojih tragova po pijesku svih mora svijeta ... ali raznati malo sta mogu .... jer si ti samo ikonsko dobro u dusama svih. I ne smijem traziti nista vise sem tvog postojanja. Nemam prava da te otrgnem od snova koje sanjas , to su tvoje podsvijesne zelje i moje najvece zapovijesti. Jer ja sam tu da te cuvam. Znam da ne razumijes. Nisam to ni ocekivala. Zaboravi ovo moje pismo baceno u etar .... u nadi da pronadjem dokaz tvog profila na kristalnom sudu ceznje. Iako te ne znam ... ja te poznajem najbolje od svih. Iako ne znam ni gdje si ni s kim si ... gotovo sam sigurna da stojim na tvom desnom ramenu  i sapcem ti najnjeznije rijeci na svijetu ... a ni ti ni ja nismo svijesni toga ... tog postojanja nase neraskidive veze koja postoji kroz vijekove .... dok su nase duse putovale kroz desetine drugih zivota..., u najrazlicitijim vremenima i razdobljima. Zato ne vrijedi negirati tvoje i moje postojanje , isto kao sto ne vrijedi traziti sansu za ostvarenje naseg postojanja u istom vremenu i prostoru. Necu ti reci da te volim ... jer ono sto osijecam prema tebi je nesto mnogo jace i drugacije. I necu ti reci nista vise jer sam rekla i previse... Andjeli ne smijeju da govore ... niti da traze bilo sta... I mozda sam prekrsila  neke od tih pravila ... ali ipak... Samo sam htijela da ti kazem da ne brines i da ti zahvalim sto dajes smisao mom zivotu... Hvala ti sto postojis...

nakon toliko godina nista se nije promijenilo,jos uvijek trebas mi i jos nema nicega sto bi tebe zamijenilo moja ljubavi..

Zelim
da ti se zahvalim za svaki trenutak koji mi je dao snage da krenem
dalje… Za svo vrijeme gdje je osijechaj teshko opisati… Nisi ti kriv shto sam
ja pronashla u tvojim rijechima neshto chega nije bilo… Nisi ti kriv shto sam
se ponadala da chesh me mozda razumjeti… Isto sam ti dala posebno mijesto u
svom srcu… Ne krivim te ni za jednu... suzu koju sam pustila zbog tebe..Ne krivim te za svoj bol, sama sam kriva…

ponekad pozelim

Ponekad pozelim da me nema da odem i nestanem,

 da vjetar zauvijek izbrise moje tragove.
Ponekad pozelim da jako zaplacem

 da kroz suze moja bol nestane.
Ponekad pozelim da otpjevam nesto

 iz dubine duse al mi ni tad bol nedaje.
Ponekad pozelim da se nasmijem

 od sveg srca al tad srce zaplace.
Ponekad pozelim i tebe al tad sve nestane!!!!...!

Baš mi je žao

Baš mi je žao,
što ne znaš da sanjaš
u jastuke se zavučeš
i budan spavaš

A violina neka
za tebe note bira
nježna ti ruka neka,
obraze tople dira

Onda se pokriješ maštom
i ljubav stisneš
na svoje grudi
skupiš u šake trenutke sreće
i nedaš nikom
da te budi

Baš mi je žao,
što ne znaš da sanjaš...

VOLIM GA ViSE OD VJECNOSTI

Danas sam je opet vidio. Sjedila
je ispred kuce i pusila.
Pricala mi je opet o njemu,
voli ga- to znam.
Nasmijesio sam se njenim smedjim
ocima i mahnuo.
Sreo sam je nakon
petnaest godina.
Pricala je o njemu,o svojoj ljubavi.
Nasmjesio sam se i mahnuo.
Sreo sam je nakon mnogo
godina sad je bila starica,
mutnih ocijui cuo sam istu pricu.
Nisam vjerovao
da je taj mladic postojao.
Na grob
sam joj donio ruze.
Medju njenim slikama
naso sam jednu pozutjelu
od vremena,
na njoj je pisalo"VOLIM GA VISE OD VJECNOSTI"
Suza mi je skliznula niz lice jer
taj mladic na slici bio sam JA!!!!!!!

Postoje staze kojima ne treba ići, vojske koje ne treba formirati kao i one koje ne treba napadati, utvrđeni gradovi koje je besmisleno opsjedati, teritorije za koje se ne vredi boriti, naređenja  koja ne treba slušati.

I snovi koje ne treba sanjati…

Postoji jedna nezamisliva Žena hrabrog srca, koju nikakvo zamislivo zlo ne može iznenaditi.  Nikakvo. Ali mrvica dobrog joj stane u grlu ko nespretno progutana štukina kost…

odlazak

Ja sam mrtva sada... Ubio  si me tako sto si otishao... lezim na podu i vise nisam ziva.... Moje srce vise ne kuca. Rekao si  da me gotivish ali da si morao da odes... Da moram da razumijem.. da ovako mora biti... Bio  si moj spas.... moj nebeski andjeo. Dao  si mi predivna krila.... i naucio  me kako letjeti... Ali onda si mi otkinuo krila..... i bacio  me na zemlju. I sada lezim ovde mrtva... utopljena  u suzama za tobom... I ako bih ikada jednog dana mogla... ustati iz mrtvih... da li bih mogla opet voljeti...? Bez srca ukradenog.... Bolje nikada ne voljeti.

Tifa - Da te bogdo nevolim LIVE

Dok ova noc lagano tone u beskraj, a kazaljka na satu spokojno odbrojava vrijeme, pokushavam tu, na drugom kraju svijeta, da budem sretna shto znam da postojish, stvarno postojish, ali si jako, jako daleko.

November 29 at 5:00pm

Ne znam ljubavi o ćemu pišeš.Vazda sam sa tobom i sad odoh,,,,,,čujemo se lijepa

November 29 at 10:31am

I kad sanjam,sa tobom sam...Evo me stigao,da uzmem djedu idemo doma...ovo ti pišem sa aerodroma.Naravno da ćeš mi faliti,zaista,jebi ga ,navikneš se na nešto,pa ponekad i pomisliš nešto al JaH....
Ljubim te,napisao sam svima da si ti sad TI i šta više da im kažem.Kome se svidja nek prihvati,kome se ne dopada ostat ćemo ti, xxxxxxxxxx i ja i ??? funkcionirat će isto ako ne i bolje.
Moram ići,javim se večeras još par puta....ljubim te

Pismo upuceno TEBI

LJUBAV KOJA SE VJECNO PAMTI...ZAUVJEK ZAJEDNO U VJECNOSTI!!!.

ON: halo!!
ONA: zdravo!! ja sam... dugo se nismo culi...jako dugo..!
ON: nemogu verovati da si to ti... ali prepoznajem ti glas da...
ONA: da predugo... predugo sam oklevala da okrenem tvoj broj...neznam kako sam se naterala na to sada...
ON: da...
ONA: nasla sam tvoj broj na informacijama... sva sreca pa nema puno muskaraca sa tvojim imenom..
ON: (tisina) kako to da si nazvala...?
ONA: (tisina) paaa...htela sam te cuti...videti kako si...
ON: nakon toliko vremena da me pitas kako sam... dobro sam... ide nekako... zivi se dan po da... a tii?
ONA: dobro sam...
ON: lazes...osetim ti po glasu da lazes... nikad nisi znala lagati...
ONA: tebi ne...
ON: da,to je uvek valjalo kod nas... barem se nikad nismo lagali...
ONA: znas.... (tisina) nemam pravo to pitati...ali...dali se nekada setis mene...?
ON: (tisina)
ONA: nemoras odgovoriti... postavljam pitanja bez smisla... proslo je mnogo vremena... sada imas svoj zivot...
ON: naravno da se setim...ponekad pozelim da nije tako...ali uvek je isto...
ONA: pitam se zasto sam to napravila...zasto sam te oterala od sebe... nikad mi nije bilo jasno... mozda sam se previse bojala da ces biti kao drugi...da ces me napustiti... pa sam te terala...terala te a htela da ostanes...
ON: i ja sam hteo to...ostati...
ONA: ja sam kriva za sve...
ON: ne,nisi ti kriva i ja sam prebrzo digao ruke od tebe... otisao ponosno,muski... da bi sada sedeo kuci sam i razmisljao o tome kako bi moglo biti da sam ostao...
ONA: (tisina) i kako si jesil ozenjen..? imas porodicu??
ON: nemam,ozenio se jesam ali nakon dve godine sam se i razveo... bila je dobra...draga...sve mi je zelje ispunjala...ali ju nisam voleo...trudio sam se zavoleti ju ali nakon nekog vremena sam shvatio da je to nemoguce,pa sam ju pustio da ode...sada se udala,ima dvoje dece i srecna je...
ONA: a ti,zivis sam..?
ON: da...zivim sam naucio sam...navikne se covek kad mora...
ONA: da...navikne se covek...
ON: a sta je sa tobom..?
ONA: ja sam sama...uzivam kao i uvek...dobro mi je...
ON: nikad se neces promeniti...ali nisi srecna...
ONA: (tisina)
ON: nemoras mi to reci...znam te dobro...mirnija si nego sto si bila pre...
ONA: pa eto...bilo je vreme da i ja malo odrastem...
ON: da...tko bi rekao da i ti jednom zelis odrasti i biti zena...
ONA: da...morala sam i ja malo odrasti...
ON: znas...nesto sam razmisljao o ovome...sanjao da ces nazvati...da ces se pojaviti negde...onako iznenada...zamisljao sam kako cu biti srecan ako te ponovo vidim...ili cujem... (tisina) i jesam srecan...ali sam istovremeno i potisten...
ONA: zasto...?
ON: zato sto mi je sad jasno da se neke stvari nemogu vratiti na staro... promenili smo se...nismo vise deca... nismo vise tako mladi i puni poleta... u stanju menjati sve...
ONA: znam...znam da nismo isti...ali...
ON: nema ti vise ali...nemoram ti ja govoriti...znas i sama... odrasli smo...
ONA: (tisina) znaci kad....znaci kad spustim slusalicu.......
ON: necemo se vise cuti...da....necu te vise zvati a neces ni ti mene...samo bi se jos vise povredili...
ONA: znaci necemo se vise ni videti...?
ON: necemo...to je bolje za oboje...bolje da te nevidim...
ONA: htela bi te videti...
ON: nije stvar u tome da te nezelim videti...zelim to...vise od svega... ali znam da nesmem...tako bi povredio samo tebe,a i sebe...
ONA: znam.....(tisina)
ON: nisam te zaboravio... niti cu to ikada napraviti...znas to... nikad te necu isterati iz svog srca... niti iz svojih misli...tamo cu te cuvati dok sam ziv...
ONA: (tisina) ali.................
ON: i nemoj se pitati zasto...nemoj jedina...tako je moralo biti...sada bi bila najveca pogreska da mislimo da mozemo nastaviti tamo gde smo stali prije 12 godina....
ONA: nemogu dalje...od onda...od onoga dana....
ON: znam...
ONA: nisam htela da budes nesretan...oprosti mi...
ON: nisi ti kriva...nemozes sebe kriviti sto sam te zavolio... previse zavolio...nisi ti kriva sto nemogu voleti drugu...jednostavno je tako....
ONA: (tihi jecaj)
ON: daraga....vreme je da se pozdravimo i da zavrsimo sa ovom mukom...molim te napravi to zbog sebe i zbog mene...necemo se vise kaznjavati...dobro??
ONA: (tihi jecaj) nemoj....nemoj spustiti slusalicu...molim te...
ON: (tisina) nemoj plakati...
ONA: (tihi jecaj) volim te....
ON: i ja tebe...ali...nemozemo ovako...nemozemo se ponovo vratiti na stare rane... nemoj...nemoj vise misliti na to...seti me se kada spavas...tamo mozemo biti zajedno...tamo te cuvam svake noci...tamo imamo 22 godine i nista nam se nemoze dogoditi...
ONA: nezelim ovo...nezelim da nestanes...
ON: znam...ni ja to nezelim...ali znam da je to najpametnije...a znas i ti....
ONA: nemogu poklopiti slusalicu...
ON: onda cu ti pomoci jos ovaj puta voljena...pozdravit cu te...i reci da ces mi uvijek biti u mislima i srcu...zivi sreco moja...zivi....
(spustena slusalica)
ONA: jecaj....i ja tebe volim....jecaj....

Proslo je 40 godina nisu se vise nikako ni culi...a ni videli...onda je on umro...na njegovoj ploci u donjem desnom kutu stajalo je ugravirano srece i pored njega je pisalo "ovo je srece pripadalo samo NJOJ"... pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora...tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala seda starica i tiho plakala...suze su klizile niz njeno naborano lice...a njen dah je bilo jedino sto je bilo toplo...u svojim rukama je drzala jednu crvenu ruzu...dugo je tako nepomicno klecala...zatim se nagnula poljubila ruzu i stavila ju na grob...otisla je polako u daljinu...polako...polako...kao da nezeli otici...svake je godine dolazila na taj isti dan i donosila ruzu...uvek bi se zadrzala kojih 15 minuta i onda nestajala...jedne godine starica nije vise dosla...nije bilo starice...nije bilo ruze...samo prazan grob i sneg na njemu...no te noci zvezde su posebno jako sjale...sjale su jer nije vise bilo tuge...jer su konacno bili zajedno..tamo gde su jedino mogli biti sretni zajedno...u vecnosti........

KRAJ

11/26/2010

RASTANAK

Dok se pogled tvoj
lagano
prema tlu spusta
tuzan,sjetan
Moja dusa
hladna
okrutna
ipak place
greske
koje ne postoje
uzdasi sto se tope
u moru ocaja
u tren sjete
sve za malo ljubavi ove..
Dok mi se presuda sprema
okovi me stezu tu na stub srama..
rastanak…
vec vidjen
predvidjen
neizbjezan
i pored svega…
ionako vise nista smisla nema!