S vremena na vrijeme, cini mi se, kao da su tvoji koraci..
Koracam sigurno i podignute glave,onako kako samo ja umijem i znam :)Trudim se onoliko koliko mi moja dusa i moje srce dopusta :) Trudim se da svoj zivot odrzim u nekoj normali,ako je to danas u ovim okolnostima ikako moguce?! Ljudi ja se vracam u normalu :) Osmijeh na lice pokusavam iz dana u dan vratiti..Halo cemu tuga neka ?! Pa zar sam ja bila tuzna?!Nisam,ja sam samo bila opijena tvojim likom..neka suze ostanu za kraj,tj za onaj gore zivot.
No comments:
Post a Comment