Ja sam mrtva sada... Ubio si me tako sto si otishao... lezim na podu i vise nisam ziva.... Moje srce vise ne kuca. Rekao si da me gotivish ali da si morao da odes... Da moram da razumijem.. da ovako mora biti... Bio si moj spas.... moj nebeski andjeo. Dao si mi predivna krila.... i naucio me kako letjeti... Ali onda si mi otkinuo krila..... i bacio me na zemlju. I sada lezim ovde mrtva... utopljena u suzama za tobom... I ako bih ikada jednog dana mogla... ustati iz mrtvih... da li bih mogla opet voljeti...? Bez srca ukradenog.... Bolje nikada ne voljeti. |
Ponekad onako usput u prostoru zamagljenog stakla svojom drhtavom rukom u jednom mahu duse svoje...napisem da te VOLIM...
Wednesday, December 1, 2010
odlazak
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment