lagano
prema tlu spusta
tuzan,sjetan
Moja dusa
hladna
okrutna
ipak place
greske
koje ne postoje
uzdasi sto se tope
u moru ocaja
u tren sjete
sve za malo ljubavi ove..
Dok mi se presuda sprema
okovi me stezu tu na stub srama..
rastanak…
vec vidjen
predvidjen
neizbjezan
i pored svega…
ionako vise nista smisla nema!
No comments:
Post a Comment