TRAGOVI NA NEBU -CUMULUS RIDER

Tragovi na Nebu -Web Biljeznica by Cumulus Rider

January 25, 2005 - LUZ DE LUNA - - dubokim flamenco glasom u pozadini pjeva Chavela Vargas Otok ponekad podsjeca na mravinjak ili ljudsku kosnicu. Na malom prostoru ukrstaju se tu raznorazne ljudske sudbine, odvijaju prave male drame  a opet sve je nekako mirno, pogotovo kad ti pogled odluta prema gore, od mora ka oblacima koji dolaze i odlaze, naizgled uvjek  isti a u stvari svaki od njih razlicit i poseban. Znaju se njih dvoje sad vec godinama. Znaju se tako dobro a nikada ni rijec nisu izmjenili. Srecu se na razlicitim mjestima i u razlicitim prilikama. Scena je uvjek drukcija i uvjek krajnje neocekivana ali je zato scenario svaki put u dlaku isti. Bez obzira dali je u pitanju soba puna ljudi ili otvoren prostor, njih dvoje ce se osjetiti jos prije nego se ugledaju. A kada se ugledaju , ona ce se prvo trgnuti, posrnuti kada je pogodi vatrena kugla koju je poslalo njegovo astralno tjelo. Kada prodje  sok prouzrokovan projektilom kojeg je primila ona ce se potpuno prepustiti  toplini koju  taj hitac izaziva u njenom tjelu. Svaki put mu je krajnje interesantna ta promjena u njenom drzanju od iznenadjenja i zbunjenosti, preko prepustanja i otapanja a zatim  na kraju do  budjenja, kada glas razuma postane jak u njenoj svjesti. Tada ce se opet trgnuti ali ovaj put odresito, stisnuti jace ruku svog muskarca kao da od njega crpi energiju pomocu koje postaje daleka i nedodirljiva. Svaki put kada je vidi on je zbunjen silinom emocija koje se odjednom probude u njemu, vatrom koja pocne goriti u njegovom stomaku  da bi se pretvorila  u jato leptira koji su u tu zatvoreni kao u staklenoj tegli. Jednom joj je bio toliko blizu da je mogao pazljivo studirati svaki detalj teksture od koje je sazdana. Stajao je iza nje i za trenutak je pomislio da ona osjeca njegov dah na svom potiljku, ucinilo mu se da se njeno tijelo izvija ka njiegovome. U stvari bio je sasvim siguran da je osjetila da bas on stoji iza nje jer je reakcija njenog tjela ponovila uobicajeno, s tim sto ga je ovog puta cak i ovlas dotakla dok je privlacila magnetska sila njegovog tjela  a zatim istog momenta odskocila kao oparena. Dok ju je gledao ruka mu je krenula nekoliko puta ka njenom potiljku, da zatvori do kraja nezatvoreni patent njene vecernje haljine. Da zagladi onih nekoliko tankih i nepirimjetnih vlasi kose koje su  ispale  iz njene  podignute kose. Naravno nije to ucinio. Sinoc je  gledao  kroz  svoj prozor u noc punog mjeseca i ona mu je pala na pamet. Razmisljao je kako je i ona bas takva, sazdana od mjesecine. Kao mjeseceva svjetlost  neuhvatljiva i uvjek nedostizna.