Mi se nikad ni poljubili nismo,(jesmo par puta?) nit smo kada osjetili slast dodira vrelih usana,a ipak smo se voljeli. Mi se nikad nismo drzali za ruke (ili jesmo?) nit smo gledali zajedno zalaske sunca(ili jesmo par puta?) ali bili smo bliski..bliskiji nego mnogi drugi.Ja nikad nisam zaspala na grudima tvojim,a toliko sam puta lagano i nježno klizila prstima po svom jastuku,lezala budna satima,da bi se na kraju pokorila svojoj ceznjom ispacenoj dusi,i utonula u nemiran san.Nismo se nikad probudili rascupane kose,nisam te nikad uspjela pogledat svojim snenim pogledom i zelenim ocima.I nisi nikada vidjeo sjaj u mojim ocima pri pomisli na tebe. Ti nisi cuo kako tvoje ime zvuci kad ga izgovaraju moja usta(ili jesi???) A ipak... su me tvoje usne ljubile, osj

ecala bih tihu jezu od dodira tvojih ruku, zbog tebe sam postojala i citav nas svijet gradila, tebe sam iskreno VOLJELA,u mojim snovima te ljubila,kraj prije pocetka stvarala, u svome srcu te nosila, duboko te u njemu zakopala...tamo zivjet ces dok budem i ja zivjela....