Mogu ja svega da se odreknem... mogu da priznam svoje greske skromno i sa pokajanjem...mogu da obecam.."necu vise"... bicu pametnija i obazrivija....ali jedno ne mogu...ne mogu prestati sanjariti i tebe voljeti...niti to zelim.....Volim da mastam.... da odlutam u neke lijepe svijetove kao stvorene za ljubav... mir...za pogledima ulovljene poglede i drhtaje dusa ustreptalih....
Dijete u dusi...to sam ja..... ne zelim da odrastem... hocu da sacuvam ovo umijece radovanja u sebi... i ako me ponekad ponesu talasi melanholije... neraspolozenja i tuga... neizbjeznih tuga......
U svojim snovima ja sam savrseno srecna... negdje na mom oblaku koji cuvam samo za nas......jesam......Znam kakva su budjenja iz ovakvog sna...znam i kako boli kad se rasprsne mjehur sarene carolije...znam....ali eto...ja bas hocu sto duze da sanjam.....moj san...nas san...kako god...Sanjam nas....da...mi imamo nas..