Ponekad onako usput u prostoru zamagljenog stakla svojom drhtavom rukom u jednom mahu duse svoje...napisem da te VOLIM...
Saturday, August 27, 2011
Wednesday, August 24, 2011
Monday, August 22, 2011
Saturday, August 20, 2011
Tuesday, August 16, 2011
Najdrazi,
sudbina se s nama okrutno poigrala
kad nije dozvolila da se ranije sretnemo
taj nacin na koji pises
ne izlazi mi vise iz glave
zasipam te poljupcima u masti
zamisljam tvoje grudi
na kojima svake noci zaspim
tvoje vrelo tjelo
sjedinjeno s mojim
te tvoje usne
s kojih kaplje najlepsi afrodizijak
i zavidim tvojoj zeni
jer ima ono sto ja nemam
sto tako zarko zelim
ljubavi,
uzivam u svakoj tvojoj rijeci
u svakom dodiru i poljupcu
ma koliko bili fiktivni
za mene su bolno stvarni
ti si moja daleka radost
sreca za kojom ceznem
i tuga...
na tebe cekam sve ove godine
i sad kad si dosao
bojim se da te ne izgubim
budi moj
u svakoj mojoj misli
budi kraj mene
osjeti me
zamisli me
ili zamisli makar ovo:
ti i ja
na pustom ostrvu
sami i sretni
zagrljeni i razmazeni
docekujemo svitanja boje purpura
svitanja koja od nase razuzdane strasti podrhtavaju
ljubim te pjescanim zalom pod nama
ljubim te vrhovima modrih talasa
koji nas pokrili kao cilim
ljubim te palmama i kokosom
i moja zelja za tobom
bjesna i luda
iz tebe izvire
i iz vulkana strasti gasi se u tebi
obecaj mi tu noc
ucini da nikad vise na drugoga ne pomislim
da stihovi mi kao ptice zaleprsaju u tvoja jutra
kao bujica jesenjih kisa da se sliju u Tebe
i da u noci punog mjeseca
ciji krik tako prodorno sijece daljinu
nikada, nikada vise
tuzna i prazna za tobom
ne osvanem...
mala Velika tvoja.....
sudbina se s nama okrutno poigrala
kad nije dozvolila da se ranije sretnemo
taj nacin na koji pises
ne izlazi mi vise iz glave
zasipam te poljupcima u masti
zamisljam tvoje grudi
na kojima svake noci zaspim
tvoje vrelo tjelo
sjedinjeno s mojim
te tvoje usne
s kojih kaplje najlepsi afrodizijak
i zavidim tvojoj zeni
jer ima ono sto ja nemam
sto tako zarko zelim
ljubavi,
uzivam u svakoj tvojoj rijeci
u svakom dodiru i poljupcu
ma koliko bili fiktivni
za mene su bolno stvarni
ti si moja daleka radost
sreca za kojom ceznem
i tuga...
na tebe cekam sve ove godine
i sad kad si dosao
bojim se da te ne izgubim
budi moj
u svakoj mojoj misli
budi kraj mene
osjeti me
zamisli me
ili zamisli makar ovo:
ti i ja
na pustom ostrvu
sami i sretni
zagrljeni i razmazeni
docekujemo svitanja boje purpura
svitanja koja od nase razuzdane strasti podrhtavaju
ljubim te pjescanim zalom pod nama
ljubim te vrhovima modrih talasa
koji nas pokrili kao cilim
ljubim te palmama i kokosom
i moja zelja za tobom
bjesna i luda
iz tebe izvire
i iz vulkana strasti gasi se u tebi
obecaj mi tu noc
ucini da nikad vise na drugoga ne pomislim
da stihovi mi kao ptice zaleprsaju u tvoja jutra
kao bujica jesenjih kisa da se sliju u Tebe
i da u noci punog mjeseca
ciji krik tako prodorno sijece daljinu
nikada, nikada vise
tuzna i prazna za tobom
ne osvanem...
mala Velika tvoja.....
Monday, August 15, 2011
Sunday, August 14, 2011
Noć je
I ja mislim na tebe
U sitno doba kad samo nada ostaje budna
Poluzatvorenih očiju želim ostati budna
I samo uspavati stvarnost da te nema
I probuditi san u kojem si pokraj mene
I želim na srcu osjetiti plamen tvojih usana
I sjajni mir tvojih očiju
Želim čuti drage riječi
I provesti noć s tobom
prvi put.....
I ja mislim na tebe
U sitno doba kad samo nada ostaje budna
Poluzatvorenih očiju želim ostati budna
I samo uspavati stvarnost da te nema
I probuditi san u kojem si pokraj mene
I želim na srcu osjetiti plamen tvojih usana
I sjajni mir tvojih očiju
Želim čuti drage riječi
I provesti noć s tobom
prvi put.....
mala Velika tvoja
Jednom ću napisati
Posljednju riječ
Znam
Tada ćeš to biti ti
Jer ću uvijek tražiti
Tajnu tebe
Ma koliko vremena prošlo
Ma koliko daljina prevalila
Bez obzira na riječi
Koje ću u međuvremenu napisati
Čak i ako se prividno
Dogodi zaborav
Znam
Moja zadnja riječ
Biti ćeš ti
Tajna
Koju ću zauvijek osjećati
Daljina
Koju ću uvijek nastojati ograničiti
I naći joj kraj
Jednom
Kada zadnja misao proleti
Između neba i mene
To ćeš biti ti
Slučajnost
Kojoj ću se uvijek nadati
Zaljubljenost
Koju ću uvijek htjeti doživjeti
Do kraja
Potpuno
I zadnji put
Moji će osjećaji odlutati tebi
U vječnosti
Tajne tebe
Znam ti ćeš biti moja posljednja riječ
Onda kada mi više ne ostane riječi
Kad prođe svo vrijeme
Koje smijem potrošiti
Ostaćeš ti
Kao vrijeme u kojem će ostati
Barem dio mene
Posljednja riječ
Posljednji osjećaj
Zadnja misao
I zadnje vrijeme
Ti u svemu tome kao vječnost
Kao posljednji
Kao uvijek
Kao tajna zaustavljenog vremena
Kraj
A zapravo početak.
Posljednju riječ
Znam
Tada ćeš to biti ti
Jer ću uvijek tražiti
Tajnu tebe
Ma koliko vremena prošlo
Ma koliko daljina prevalila
Bez obzira na riječi
Koje ću u međuvremenu napisati
Čak i ako se prividno
Dogodi zaborav
Znam
Moja zadnja riječ
Biti ćeš ti
Tajna
Koju ću zauvijek osjećati
Daljina
Koju ću uvijek nastojati ograničiti
I naći joj kraj
Jednom
Kada zadnja misao proleti
Između neba i mene
To ćeš biti ti
Slučajnost
Kojoj ću se uvijek nadati
Zaljubljenost
Koju ću uvijek htjeti doživjeti
Do kraja
Potpuno
I zadnji put
Moji će osjećaji odlutati tebi
U vječnosti
Tajne tebe
Znam ti ćeš biti moja posljednja riječ
Onda kada mi više ne ostane riječi
Kad prođe svo vrijeme
Koje smijem potrošiti
Ostaćeš ti
Kao vrijeme u kojem će ostati
Barem dio mene
Posljednja riječ
Posljednji osjećaj
Zadnja misao
I zadnje vrijeme
Ti u svemu tome kao vječnost
Kao posljednji
Kao uvijek
Kao tajna zaustavljenog vremena
Kraj
A zapravo početak.
Saturday, August 13, 2011
Veceras cemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je vise nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.
Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoce svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadzivjeli tenkove i nikog nismo ubili
mala velika moja,
veceras cemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih zelja.
Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
presla je buducnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni u raskopcanoj bluzi.
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispustenim ljiljanom.
Bile su noci, bile su zice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vracaju prazni i pusti, bili su vozovi
i makovi, i s njima, s tuznim makovima jednog vojnickog ljeta,
s divnim smislom podrazavanja, takmicila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Juznim Bulevarima
i kejovima rastanka, na Cvjetnim Trgovima i
Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
Cekale su Ane, Zoje, Zanet.
Cekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena dace djecacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih streljanih ociju presli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih ociju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izresetanih iluzija.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad cekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
veceras cemo za njih voljeti...
Gorim.
Treperavi plemeni jezici se penju mojim tijelom i prze nutrinu nesnosljivim bolom. Nesigurni mi koraci opasani prasnjavim cipelama od daleka puta. Nosim ti radosne vijesti skrivene ispod pazuha i nedam nikome ni da ih vidi.
Nema Te, a evo vec je i kisa pocela padati i lubenice su prispjele u svom rumenilu. Dodji, ugasi ovaj plamen sto me prozdire, suzama ili osmjesima, svejedno, samo dodji. Dugo vec cekam, pozuri, mozda me ne prepoznas i ne ugledas lice skriveno i zamagljeno od besanih noci. Mozda me i nema i vec sam davno sagorila a ovo samo neka moja uobrazilja misli da ces mi stvarno doci i da se mozes sjetiti mjesta gdje si me ostavio zadnji put, duboko negdje u najtoplijem kutku tebe.
Dodji. Poljubi me. Daj mi znak da nije uzalud, daj mi znak da postoji.
Treperavi plemeni jezici se penju mojim tijelom i prze nutrinu nesnosljivim bolom. Nesigurni mi koraci opasani prasnjavim cipelama od daleka puta. Nosim ti radosne vijesti skrivene ispod pazuha i nedam nikome ni da ih vidi.
Nema Te, a evo vec je i kisa pocela padati i lubenice su prispjele u svom rumenilu. Dodji, ugasi ovaj plamen sto me prozdire, suzama ili osmjesima, svejedno, samo dodji. Dugo vec cekam, pozuri, mozda me ne prepoznas i ne ugledas lice skriveno i zamagljeno od besanih noci. Mozda me i nema i vec sam davno sagorila a ovo samo neka moja uobrazilja misli da ces mi stvarno doci i da se mozes sjetiti mjesta gdje si me ostavio zadnji put, duboko negdje u najtoplijem kutku tebe.
Dodji. Poljubi me. Daj mi znak da nije uzalud, daj mi znak da postoji.
Wednesday, August 10, 2011
Znaš šta? 
Evo pred svima ti kažem, upamti!
Neću te zaboraviti, nikada!
Ja ne zaboravaljam one koje volim.
A ti?
Ako me ti zaboraviš?!
Ja ću se praviti pred svima da sve je u redu.
Pisaću ti pisma, stavljati ih u koverat.
Lepiću i markicu na njima.
Svi će misliti da ih šaljem .
A ja, ja ću svako oplakivati .
I bacati da ga niko ne pronađe.
Pisaću ti pesme.
Znaš onakve, prave pesme .
Baš za tebe.
Kao ono mi se volimo, a drugi nam se dive.
I svaki dan, pisaću ti novu pesmu.
Nek misle ljudi da je naša ljubav večna.
A posle svake napisane pesme, ja ću plakati.
Otići ću na visoravan.
I tamo roniti suze, da me niko ne vidi.
Čak ni ona ptica koja tužno peva.
Pa ću onda narednog dana na istoj toj visoravni.
Poneti pesmu koju si napisao meni.
I zalivaću je suzama i njima joj čuvati svežinu.
O da, dragi moj.
Svima ću se hvaliti kako mi pesme pišeš.
Nek misle ljudi da vredim.
Neka mi se zbog toga dive.
Kad me pitaju za tebe gde si, ja ću lagati.
Reću ću: on sada putuje i misli na mene.
Kada me pitaju kakav si?
Ja ih tada neću lagati.
Reći ću im: on je divan, on je čaroban.
Ne postoji bolji, neće se ni roditi.
I onda ću otići negde, u mraku
I plakati nad svojim jadom.
I opet misliti na tebe!
mala Velika tvoja

Evo pred svima ti kažem, upamti!
Neću te zaboraviti, nikada!
Ja ne zaboravaljam one koje volim.
A ti?
Ako me ti zaboraviš?!
Ja ću se praviti pred svima da sve je u redu.
Pisaću ti pisma, stavljati ih u koverat.
Lepiću i markicu na njima.
Svi će misliti da ih šaljem .
A ja, ja ću svako oplakivati .
I bacati da ga niko ne pronađe.
Pisaću ti pesme.
Znaš onakve, prave pesme .
Baš za tebe.
Kao ono mi se volimo, a drugi nam se dive.
I svaki dan, pisaću ti novu pesmu.
Nek misle ljudi da je naša ljubav večna.
A posle svake napisane pesme, ja ću plakati.
Otići ću na visoravan.
I tamo roniti suze, da me niko ne vidi.
Čak ni ona ptica koja tužno peva.
Pa ću onda narednog dana na istoj toj visoravni.
Poneti pesmu koju si napisao meni.
I zalivaću je suzama i njima joj čuvati svežinu.
O da, dragi moj.
Svima ću se hvaliti kako mi pesme pišeš.
Nek misle ljudi da vredim.
Neka mi se zbog toga dive.
Kad me pitaju za tebe gde si, ja ću lagati.
Reću ću: on sada putuje i misli na mene.
Kada me pitaju kakav si?
Ja ih tada neću lagati.
Reći ću im: on je divan, on je čaroban.
Ne postoji bolji, neće se ni roditi.
I onda ću otići negde, u mraku
I plakati nad svojim jadom.
I opet misliti na tebe!
mala Velika tvoja

Tuesday, August 9, 2011
Aug.09.2011 6:10pm....
Ti si me nocas zaobisao....
Koliko je veceras grad mirisao na tebe.
Veceras je noc pala samo zbog tvojih prstiju.
Kako sam ih osjetila...
Kako bi se svijet poceo okretati u suprotnom smijeru... Da si tu...
Kako zelim da cujem tvoj dah, tvoj uzdah... Da si tu...
I da te pomirisem, da osijetim da postojis...
U ovoj noci koja je samo tvoja...
Opet lezem sama u krevet... Da si tu...
Bio bi i osmjeh na licu... Da si tu...Da si samo tu...
mala Velika tvoja
Veceras je noc pala samo zbog tvojih prstiju.
Kako sam ih osjetila...
Kako bi se svijet poceo okretati u suprotnom smijeru... Da si tu...
Kako zelim da cujem tvoj dah, tvoj uzdah... Da si tu...
I da te pomirisem, da osijetim da postojis...
U ovoj noci koja je samo tvoja...
Opet lezem sama u krevet... Da si tu...
Bio bi i osmjeh na licu... Da si tu...Da si samo tu...

Monday, August 1, 2011
Subscribe to:
Posts (Atom)