November 29 at 5:00pm

Ne znam ljubavi o ćemu pišeš.Vazda sam sa tobom i sad odoh,,,,,,čujemo se lijepa

November 29 at 10:31am

I kad sanjam,sa tobom sam...Evo me stigao,da uzmem djedu idemo doma...ovo ti pišem sa aerodroma.Naravno da ćeš mi faliti,zaista,jebi ga ,navikneš se na nešto,pa ponekad i pomisliš nešto al JaH....
Ljubim te,napisao sam svima da si ti sad TI i šta više da im kažem.Kome se svidja nek prihvati,kome se ne dopada ostat ćemo ti, xxxxxxxxxx i ja i ??? funkcionirat će isto ako ne i bolje.
Moram ići,javim se večeras još par puta....ljubim te

Pismo upuceno TEBI

LJUBAV KOJA SE VJECNO PAMTI...ZAUVJEK ZAJEDNO U VJECNOSTI!!!.

ON: halo!!
ONA: zdravo!! ja sam... dugo se nismo culi...jako dugo..!
ON: nemogu verovati da si to ti... ali prepoznajem ti glas da...
ONA: da predugo... predugo sam oklevala da okrenem tvoj broj...neznam kako sam se naterala na to sada...
ON: da...
ONA: nasla sam tvoj broj na informacijama... sva sreca pa nema puno muskaraca sa tvojim imenom..
ON: (tisina) kako to da si nazvala...?
ONA: (tisina) paaa...htela sam te cuti...videti kako si...
ON: nakon toliko vremena da me pitas kako sam... dobro sam... ide nekako... zivi se dan po da... a tii?
ONA: dobro sam...
ON: lazes...osetim ti po glasu da lazes... nikad nisi znala lagati...
ONA: tebi ne...
ON: da,to je uvek valjalo kod nas... barem se nikad nismo lagali...
ONA: znas.... (tisina) nemam pravo to pitati...ali...dali se nekada setis mene...?
ON: (tisina)
ONA: nemoras odgovoriti... postavljam pitanja bez smisla... proslo je mnogo vremena... sada imas svoj zivot...
ON: naravno da se setim...ponekad pozelim da nije tako...ali uvek je isto...
ONA: pitam se zasto sam to napravila...zasto sam te oterala od sebe... nikad mi nije bilo jasno... mozda sam se previse bojala da ces biti kao drugi...da ces me napustiti... pa sam te terala...terala te a htela da ostanes...
ON: i ja sam hteo to...ostati...
ONA: ja sam kriva za sve...
ON: ne,nisi ti kriva i ja sam prebrzo digao ruke od tebe... otisao ponosno,muski... da bi sada sedeo kuci sam i razmisljao o tome kako bi moglo biti da sam ostao...
ONA: (tisina) i kako si jesil ozenjen..? imas porodicu??
ON: nemam,ozenio se jesam ali nakon dve godine sam se i razveo... bila je dobra...draga...sve mi je zelje ispunjala...ali ju nisam voleo...trudio sam se zavoleti ju ali nakon nekog vremena sam shvatio da je to nemoguce,pa sam ju pustio da ode...sada se udala,ima dvoje dece i srecna je...
ONA: a ti,zivis sam..?
ON: da...zivim sam naucio sam...navikne se covek kad mora...
ONA: da...navikne se covek...
ON: a sta je sa tobom..?
ONA: ja sam sama...uzivam kao i uvek...dobro mi je...
ON: nikad se neces promeniti...ali nisi srecna...
ONA: (tisina)
ON: nemoras mi to reci...znam te dobro...mirnija si nego sto si bila pre...
ONA: pa eto...bilo je vreme da i ja malo odrastem...
ON: da...tko bi rekao da i ti jednom zelis odrasti i biti zena...
ONA: da...morala sam i ja malo odrasti...
ON: znas...nesto sam razmisljao o ovome...sanjao da ces nazvati...da ces se pojaviti negde...onako iznenada...zamisljao sam kako cu biti srecan ako te ponovo vidim...ili cujem... (tisina) i jesam srecan...ali sam istovremeno i potisten...
ONA: zasto...?
ON: zato sto mi je sad jasno da se neke stvari nemogu vratiti na staro... promenili smo se...nismo vise deca... nismo vise tako mladi i puni poleta... u stanju menjati sve...
ONA: znam...znam da nismo isti...ali...
ON: nema ti vise ali...nemoram ti ja govoriti...znas i sama... odrasli smo...
ONA: (tisina) znaci kad....znaci kad spustim slusalicu.......
ON: necemo se vise cuti...da....necu te vise zvati a neces ni ti mene...samo bi se jos vise povredili...
ONA: znaci necemo se vise ni videti...?
ON: necemo...to je bolje za oboje...bolje da te nevidim...
ONA: htela bi te videti...
ON: nije stvar u tome da te nezelim videti...zelim to...vise od svega... ali znam da nesmem...tako bi povredio samo tebe,a i sebe...
ONA: znam.....(tisina)
ON: nisam te zaboravio... niti cu to ikada napraviti...znas to... nikad te necu isterati iz svog srca... niti iz svojih misli...tamo cu te cuvati dok sam ziv...
ONA: (tisina) ali.................
ON: i nemoj se pitati zasto...nemoj jedina...tako je moralo biti...sada bi bila najveca pogreska da mislimo da mozemo nastaviti tamo gde smo stali prije 12 godina....
ONA: nemogu dalje...od onda...od onoga dana....
ON: znam...
ONA: nisam htela da budes nesretan...oprosti mi...
ON: nisi ti kriva...nemozes sebe kriviti sto sam te zavolio... previse zavolio...nisi ti kriva sto nemogu voleti drugu...jednostavno je tako....
ONA: (tihi jecaj)
ON: daraga....vreme je da se pozdravimo i da zavrsimo sa ovom mukom...molim te napravi to zbog sebe i zbog mene...necemo se vise kaznjavati...dobro??
ONA: (tihi jecaj) nemoj....nemoj spustiti slusalicu...molim te...
ON: (tisina) nemoj plakati...
ONA: (tihi jecaj) volim te....
ON: i ja tebe...ali...nemozemo ovako...nemozemo se ponovo vratiti na stare rane... nemoj...nemoj vise misliti na to...seti me se kada spavas...tamo mozemo biti zajedno...tamo te cuvam svake noci...tamo imamo 22 godine i nista nam se nemoze dogoditi...
ONA: nezelim ovo...nezelim da nestanes...
ON: znam...ni ja to nezelim...ali znam da je to najpametnije...a znas i ti....
ONA: nemogu poklopiti slusalicu...
ON: onda cu ti pomoci jos ovaj puta voljena...pozdravit cu te...i reci da ces mi uvijek biti u mislima i srcu...zivi sreco moja...zivi....
(spustena slusalica)
ONA: jecaj....i ja tebe volim....jecaj....

Proslo je 40 godina nisu se vise nikako ni culi...a ni videli...onda je on umro...na njegovoj ploci u donjem desnom kutu stajalo je ugravirano srece i pored njega je pisalo "ovo je srece pripadalo samo NJOJ"... pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora...tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala seda starica i tiho plakala...suze su klizile niz njeno naborano lice...a njen dah je bilo jedino sto je bilo toplo...u svojim rukama je drzala jednu crvenu ruzu...dugo je tako nepomicno klecala...zatim se nagnula poljubila ruzu i stavila ju na grob...otisla je polako u daljinu...polako...polako...kao da nezeli otici...svake je godine dolazila na taj isti dan i donosila ruzu...uvek bi se zadrzala kojih 15 minuta i onda nestajala...jedne godine starica nije vise dosla...nije bilo starice...nije bilo ruze...samo prazan grob i sneg na njemu...no te noci zvezde su posebno jako sjale...sjale su jer nije vise bilo tuge...jer su konacno bili zajedno..tamo gde su jedino mogli biti sretni zajedno...u vecnosti........

KRAJ

11/26/2010

RASTANAK

Dok se pogled tvoj
lagano
prema tlu spusta
tuzan,sjetan
Moja dusa
hladna
okrutna
ipak place
greske
koje ne postoje
uzdasi sto se tope
u moru ocaja
u tren sjete
sve za malo ljubavi ove..
Dok mi se presuda sprema
okovi me stezu tu na stub srama..
rastanak…
vec vidjen
predvidjen
neizbjezan
i pored svega…
ionako vise nista smisla nema!

Sjete srca svoga ne bih mijenjao za ljudske radosti niti bih rad bio da se u grohot preobraze suze koje patnja toči iz dubina moga bića. Želim da mi cijeli život suza i osmijeh ostane: suza mi srce pročišćava, tumači mi tajne života i njegove zagonetke; osmijeh me zbližava sa meni srodnim i biva simbolom moga slavljenja božanstva. Uz suzu sa svojim sjetnim srcem drugujem, a osmijehom izražavam radost što postojim

oduzeti snovi

Ja vise nemam snage
Da ti se prepustim.
Ja vise nemam volje da ti snove podarim.
Ja samo imam zelju
Da te zaboravim

The Rolling Stones - Angie - w/ lyrics

TRAGOVI NA NEBU -CUMULUS RIDER

Tragovi na Nebu -Web Biljeznica by Cumulus Rider

January 25, 2005 - LUZ DE LUNA - - dubokim flamenco glasom u pozadini pjeva Chavela Vargas Otok ponekad podsjeca na mravinjak ili ljudsku kosnicu. Na malom prostoru ukrstaju se tu raznorazne ljudske sudbine, odvijaju prave male drame  a opet sve je nekako mirno, pogotovo kad ti pogled odluta prema gore, od mora ka oblacima koji dolaze i odlaze, naizgled uvjek  isti a u stvari svaki od njih razlicit i poseban. Znaju se njih dvoje sad vec godinama. Znaju se tako dobro a nikada ni rijec nisu izmjenili. Srecu se na razlicitim mjestima i u razlicitim prilikama. Scena je uvjek drukcija i uvjek krajnje neocekivana ali je zato scenario svaki put u dlaku isti. Bez obzira dali je u pitanju soba puna ljudi ili otvoren prostor, njih dvoje ce se osjetiti jos prije nego se ugledaju. A kada se ugledaju , ona ce se prvo trgnuti, posrnuti kada je pogodi vatrena kugla koju je poslalo njegovo astralno tjelo. Kada prodje  sok prouzrokovan projektilom kojeg je primila ona ce se potpuno prepustiti  toplini koju  taj hitac izaziva u njenom tjelu. Svaki put mu je krajnje interesantna ta promjena u njenom drzanju od iznenadjenja i zbunjenosti, preko prepustanja i otapanja a zatim  na kraju do  budjenja, kada glas razuma postane jak u njenoj svjesti. Tada ce se opet trgnuti ali ovaj put odresito, stisnuti jace ruku svog muskarca kao da od njega crpi energiju pomocu koje postaje daleka i nedodirljiva. Svaki put kada je vidi on je zbunjen silinom emocija koje se odjednom probude u njemu, vatrom koja pocne goriti u njegovom stomaku  da bi se pretvorila  u jato leptira koji su u tu zatvoreni kao u staklenoj tegli. Jednom joj je bio toliko blizu da je mogao pazljivo studirati svaki detalj teksture od koje je sazdana. Stajao je iza nje i za trenutak je pomislio da ona osjeca njegov dah na svom potiljku, ucinilo mu se da se njeno tijelo izvija ka njiegovome. U stvari bio je sasvim siguran da je osjetila da bas on stoji iza nje jer je reakcija njenog tjela ponovila uobicajeno, s tim sto ga je ovog puta cak i ovlas dotakla dok je privlacila magnetska sila njegovog tjela  a zatim istog momenta odskocila kao oparena. Dok ju je gledao ruka mu je krenula nekoliko puta ka njenom potiljku, da zatvori do kraja nezatvoreni patent njene vecernje haljine. Da zagladi onih nekoliko tankih i nepirimjetnih vlasi kose koje su  ispale  iz njene  podignute kose. Naravno nije to ucinio. Sinoc je  gledao  kroz  svoj prozor u noc punog mjeseca i ona mu je pala na pamet. Razmisljao je kako je i ona bas takva, sazdana od mjesecine. Kao mjeseceva svjetlost  neuhvatljiva i uvjek nedostizna.

"Jedino u snovima i u ljubavi nema nemogućeg."

najljepsa ljubavna pisma

"...Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom. Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.</span><span>Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja...</span><span>Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja.Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.</span><span>Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.</span><span>Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.</span><span>Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.Ne zanima me gdje si ili što ili s kim si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.</span><span>Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine..."

 Kuda lijepi tamnicaru
Sa tim kljucem poprskanim krvlju?
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako jos ima vremena
A nju sam zatvorio
I njezno i svirepo
na najskrovitijem mijestu svojih nemira
U lazi buducnosti
U glupostima zaklinjanja
Hocu da je oslobodim
Jer hocu da je slobodna
Po cijenu i da ode
Pa cak i da se vrat
ii da me jos voli
Ili da zavoli drugoga
Ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sacuvacu samo
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki
,izvajanih ljubavlju.

Please Hear What I'm Not Saying

Don't be fooled by me.
Don't be fooled by the face I wear
For I wear a mask, a thousand masks, 
Masks that I'm afraid to take off 
And none of them is me. 

Pretending is an art that's second nature with me, 
but don't be fooled,
for God's sake don't be fooled. 
I give you the impression that I'm secure, 
that all is sunny and unruffled with me, 
within as well as without, 
that confidence is my name and coolness my game, 
that the water's calm and I'm in command 
and that I need no one, 
but don't believe me.

My surface may be smooth but
my surface is my mask, 
ever-varying and ever-concealing. 
Beneath lies no complacence. 
Beneath lies confusion, and fear, and aloneness. 
But I hide this. I don't want anybody to know it. 
I panic at the thought of my weakness exposed. 
That's why I frantically create a mask to hide behind, 
a nonchalant sophisticated facade, 
to help me pretend, 
to shield me from the glance that knows.

But such a glance is precisely my salvation, 
my only hope, and I know it.
That is, if it is followed by acceptance, 
If it is followed by love. 
It's the only thing that can liberate me from myself 
from my own self-built prison walls 
from the barriers that I so painstakingly erect. 
It's the only thing that will assure me 
of what I can't assure myself, 
that I'm really worth something. 
But I don't tell you this. I don't dare to. I'm afraid to.

I'm afraid you'll think less of me, 
that you'll laugh, and your laugh would kill me. 
I'm afraid that deep-down I'm nothing
and that you will see this and reject me. 

So I play my game, my desperate, pretending game 
With a façade of assurance without 
And a trembling child within. 
So begins the glittering but empty parade of Masks, 
And my life becomes a front. 
I tell you everything that's really nothing, 
and nothing of what's everything,
of what's crying within me. 
So when I'm going through my routine 
do not be fooled by what I'm saying. 
Please listen carefully and try to hear what I'm not saying, 
what I'd like to be able to say,
what for survival I need to say,
but what I can't say.

I don't like hiding.
I don't like playing superficial phony games.
I want to stop playing them.
I want to be genuine and spontaneous and me 
but you've got to help me.
You've got to hold out your hand
even when that's the last thing I seem to want.
Only you can wipe away from my eyes
the blank stare of the breathing dead.
Only you can call me into aliveness.
Each time you're kind, and gentle, and encouraging,
each time you try to understand because you really care,
my heart begins to grow wings -- 
very small wings,
but wings!

With your power to touch me into feeling
you can breathe life into me.
I want you to know that.
I want you to know how important you are to me,
how you can be a creator--an honest-to-God creator --
of the person that is me
if you choose to.
You alone can break down the wall behind which I tremble,
you alone can remove my mask,
you alone can release me from the shadow-world of panic,
from my lonely prison,
if you choose to.
Please choose to.

Do not pass me by.
It will not be easy for you. 
A long conviction of worthlessness builds strong walls.
The nearer you approach me 
the blinder I may strike back. 
It's irrational, but despite what the books may say about man 
often I am irrational.
I fight against the very thing I cry out for.
But I am told that love is stronger than strong walls
and in this lies my hope.
Please try to beat down those walls
with firm hands but with gentle hands
for a child is very sensitive.

Who am I, you may wonder? 
I am someone you know very well.
For I am every man you meet
and I am every woman you meet.

Prevod pjesme "Don't Be Fooled By Me ..." Molim te, poslusaj ono sto ne kazem Čarls Fin

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.

Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazna, nježna i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.

Zelim da znas koliko si mi vazna,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.

SMRT ANDJEL LJUBAVI

Ne mogu zaustaviti ove suze sto teku.. Ne mogu reci bolu da prestane da boli, ne mogu reci mislima da prestanu da misle... Mogu te voljeti i voljeti i voljeti... Jednom kada odem s ovoga svijeta dali ces doci katkad na grob djevojci koja je umrla jer te je voljela, oces li tada prvi put suzu pustiti zbog mene... Gledati cu te s neba, slati cu ti kise suza, gromove da ti kazu sto ja nisam stigla, opet cu ti mozda nekada reci da volim te, iako sam andjeo kojem je srce uzeto. Znam ti ces se tada samo nasmjesiti okrenuti otici.... A ja cu te jos neprimjetno sljediti, cuvati i voljeti i voljeti i voljeti...... ova pjesma je je ukradena sa http://predugo.blog.hr/

POSLE TEBE

eto
sad više ne možeš da me ostavljaš
da se raspadnem svaki put
kad odneseš sobom pola mog srca
pola mozga
jednu ruku
svaki put po malo više
svaki put po malo duže
svaki put po malo dublje
po malo bolnije
po malo otrovnije
eto
otišla sam ja
prva
zauvek
zatvorila vrata
ja
obogaljena za ceo život
bez onoga što sam tebi radosno dala
svih ovih godina u kojima sam te
volela a
više ni u to nisam
sigurna

izmešale su se stvarnosti
jedna je nepovratno otišla
sa tvojim bolom otekla
ka tamnom dnu zemljinom
kada bih mogla da vratim
sve bih uradila drugačije
kada bih znala ovo što sada znam
ali sada
sada je samo kasno
prekasno za sve