naše su pjesme kao platno 
naše su riječi kao boje 
mi dušom slikamo i srcem pišemo 
da sve što je moje 
osjetiš svoje 

i tiho plovimo rijekom života 
nedamo,borimo se svakoga časa 
i svaki je tren tužan il lijep 
proveden na svijetu 
za nas divota 
ko pečat sudbine 
u nas utisnuta 

svaka riječ ko kamen nek traje 
nek leti do sjajnih zvijezda visoko 
nek uranja do dna duše duboko 
nek tutnji, blješti i snagu daje 
beskrajno neka u vječnost traje 

jer riječ je jaka,grmi i ruši 
gradi,voli i nadu daje 
stvorena srcem što snažno tuče 
šarena ko duga što ne vidiš joj kraja 
čeka da poteče iz naših dubina 
stvorena da blista 
ko voda bistra i čista