Rastužim se, kad pročitam brdo pijesama,
posvećenih tebi...
Zapitam se; tako isprepletena
tragovima bola na duši,
odakle su riječi bujale,
kad si kao izvor kovitlao u meni.
Dotaknem te u mislima,
uživam spominjući tvoje ime,
rado o tebi.. lijepo pričam,
pa se upitam,
da li je sve to slučajno...
Netjerala sam sebe
da te 'volim',
ranjavala vid na oštrici sunca,
igrala sam se sa vetrom,
misleći da te poznajem iznutra,
vijerujući u svoje zablude...
Sad i posle toliko godina,
sve je nekako isto,
samo je osmeh,
sišao sa mojih usana...
No comments:
Post a Comment