Ja sam jedna od onih, naivnih i dobrih, što ne bježe kad je najteže!

Vec duze vrijeme ne govorim nista.Ni sa kim.Cutim sa svima.Mislim o tebi.Ponovo. Bespotrebno.Bez povoda.Bez predumisljaja.Ni za sto...I ne pitam zasto.Ne pitam se to odavno.Navikla sam na svoje misli o tebi.Prihvatam ih,bespogovorno.Ne znam sta cu sa njima,ali ih ne odbacujem.Nekada sam ih tjetala od sebe besomucno.I uzaludno.Nisam uspjela da ih oteram.I mozda nikada necu.Prihvatila sam njihovu pobjedu i svoj poraz i odlucila da se ne branim od njih.Sa pritajenom nadom da cu ih tako pobjediti.Ili makar nauciti da zivim sa njima...