
Ponekad onako usput u prostoru zamagljenog stakla svojom drhtavom rukom u jednom mahu duse svoje...napisem da te VOLIM...
Thursday, May 28, 2015
Nisam ti rekla da srce mi zadrhti
kad mislima, prste, u kosu ti uvučem.
Meko ti usnama prošapćem ime,
pa se vrelo njima zarijem u vrat.
Ni da mi noćima fališ
dok željama protkanu postelju
mazno gužvam čežnjama,
toplinom ju svojom grijem.
Ištem ti blizine!
I probaj zamisliti, kako bosih nogu,
topla,
u postelju ti dolazim
i ogrnuta tobom,
za ljubav ti se bludno dajem.
Zatvori oči…
Neka ti moji mirisi um zagolicaju,
kreni rukom, željama se vodi!
Dotakni sva mjesta što žudnjom te zovu,
s tijela mi poberi sve usnule proljetnice.
Pomamno se bedrima uz mene stisni,
taknimo se drhtajima, ljubimo se kožom.
Nek’ iz vrelih tijela, orošenih željom –
polete k vrhuncu, zarobljene ptice!

Subscribe to:
Posts (Atom)