Šta se onda dogodilo? Jeste li našli prilike da opet negdje, na nekom mjestu nađete? - "Ne, više se nismo vidjeli", rekla je oborivši pogled. - Ali, kako? Zar on nije ostvarenje tvoga sna, razlog radosti i vrata novog života? - "Bio je previše nestvaran da bi vjerovala kako takva osoba zaista postoji. Zato sam ga ostavila, iako stvarnog, ostavljam ga u mašti. Samo na tome mjestu on će ostati čist, nedirnut i sve o čemu sam sanjala. Dobro je da postoji, makar znam da ima neko kao on. Tako se plašim da ga ne povrijedim - to uraditi njemu, znači slomiti nešto sveto. On mi je srce ponudio na dlanu. Drugačije nije znao, a ja sam bila uplašena, od snage svojih osjećaja, sve sam pustila." Zaučio je ezan, vrijeme kada se ništa ne govori. Tada se moli, u trenucima kada se dove ispunjavaju.

Je l' ćutiš kad ti falim? Trudiš se da niko ne primjeti? I ja isto.

Ima ljudi koji baš znaju da te učine srećnim. Čak i kad nedostaju, nedostaju na neki fin i poseban način. Pa naprosto budeš srećan što neko takav postoji u tvom životu i što umije tako lijepo da ti nedostaje...