Ponekad onako usput u prostoru zamagljenog stakla svojom drhtavom rukom u jednom mahu duse svoje...napisem da te VOLIM...
Wednesday, January 26, 2011
TEBI, KOJI NIKAD NEĆEŠ ZNATI...
Nikada moja tugo nećeš znati kako mi je, nećeš saznati da su mi suze za tobom postale svakodnevnica. Polako i teško se navikavam na bol koji je od kad sam tebe upoznala, postao svakodnevan u mome životu, u kojem više nema ni trunke sreće. Jedini smisao pronalazim u svojoj porodici koja je uvijek uz mene kad ih trebam.., ali ni njoj ne mogu objasniti zašto sam toliko tužna i povučena u sebe.. Najlepše i najbolje se osijećam u kući, tad bar ne srećem ljude i ne moram da pred njima glumim tu sreću od koje nema ni traga a ni glasa. Taj osmijeh koji tebi pokazujem, a kao i mnogima...je samo laž i gluma. Ne želim da bilo ko sazna kako i koliko mnogo patim zbog tebe. Lakše mi je malo, jer smo daleko, pa ti ne vidiš kako "propadam" zbog tebe! Tražila sam od tebe tako malo, samo da me zavoliš, pružila ti svu svoju ljubav, a zauzvrat dobila podsmijeh! Svima govorim da sam te zaboravila, da sam srećna i bez tebe...to radim da im ne moram stalno odgovarati na pitanje "Kako ljubav?" ... Tim njihovim pitanjima stalno se vraćam u prošlost, sijetim te se stalno.., pa zato izbjegavam da me to pitaju i govorim im da sam se ponovo zaljubila... da sam tek sad uvidjela da si ti bio samo jedan hir i prolazna faza u mome životu. Oni mi i povjeruju i tako ja nastavljam da im pričam o toj "Novoj Osobi u mome životu", i da mi ta osoba život znači. Ali...oni ne znaju i neće nikad od mene saznati da ja tebe iako me toliko povređuješ nikad neću zaboraviti, a ni prestati voljeti...
Neka svi znaju da mi nocas NEDOSTAJES...
Izprekidanim dahom,
na staklu,
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!
Tuesday, January 25, 2011
VJECNO TROJE
Viječno troje Dva čovjeka na svijetu s kojima se ukršta moj put postoje jedan je onaj koga ja volim drugi voli sve što je moje Jedan u mojim snovima viječno živi I čuva ga moj mračni um drugi pred mojim srcem stoji samo A ja ga nikada ne puštam tamo Jedan je bio samo tren proljećne nade proćerdane sreće dah drugi mi cijeli svoj život dade a, ne uzvratih mu ni sat. I, jedan živi u mojim pijesmama gde je ljubav slobodna i vrela, poput krvi drugi je onaj sa dosadnim danima gdje su svi snovi isušeni i sve se mrvi Izmedju ovo dvoje sve žene pate, žude Da budu u ljubavi, s voljenim, i čisto Ali, samo jednom u svakih sto godina bude Da se to dvoje spoje u isto..
Friday, January 21, 2011
Thursday, January 20, 2011
Pjesma o probudjenim uspomenama
Propala ljubav ne nosi se na put
Kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
Kad probudi se -- oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci:
Oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
Oni te naglo zabole, zapeku.
Otides dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
Micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce,
U sutra sjenu bacajuc od juce.
Wednesday, January 19, 2011
Arsen Dedic
Tebi je lako reći - idem,
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pružiti ruku,
jer još nisi odlazila.
Tebi je lako reći - zbogom
i da je sve to šala.
Tebi je lako, jer ništa ne znaš;
još se nisi rastajala.
Tebi je lako, a ja već znam:
kada se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio života odnese.
Tebi je lako reći - idi
i ni za čim ne žali.
Tebi je lako, jer si dijete -
jer te nisu ostavljali.
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pružiti ruku,
jer još nisi odlazila.
Tebi je lako reći - zbogom
i da je sve to šala.
Tebi je lako, jer ništa ne znaš;
još se nisi rastajala.
Tebi je lako, a ja već znam:
kada se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio života odnese.
Tebi je lako reći - idi
i ni za čim ne žali.
Tebi je lako, jer si dijete -
jer te nisu ostavljali.
Stigla sam
Stigla sam
Do samog dna tvojih zenica
I to što tamo vidim
Nimalo me ne ohrabruje
Stigla sam
I do linije srca na tvom dlanu
I to što tamo vidim
Nimalo mi se ne dopada
Stigla sam
Prekasno za sebe
I prerano za tebe
U neki međuprostor nestvarnog
Lebdim
Između razuma i želja
Iznad pučine mesecom okupane
Ispod zvezda
Smušena
Gotovo poražena
Borim se
Da te zaboravim
Friday, January 14, 2011
Ako ikada nestanem
Ako ikada nestanem
to nece biti jer te vise ne volim.
Nestacu kad shvatim
da ne zelis da te volim
i da moram da te ne volim.
Nestacu da me ne bude
u vazduhu koji udises
i da nikad ne osjetis
opor miris moje tuge,
da ti ne moram govoriti
o onima koje pokusavam voljeti.
Tada, kada nestanem
nalazicu te u ocima u prolazu,
uporedjivacu usne koje ljubim
sa onima koje nikad nisam ljubila
i glumicu srecu nadajuci se sreci
a sanjajuci tebe.
I bicu vjerovatno najveca budala
ne primjecujuci one koji me vole
i cija ce se ljubav razbijati
ko talasi o stijene mog sijecanja
postajuci i sama vremenom stijena
kao sto ce se i moja ljubav
okameniti na sijtenama tvog sijecanja.
to nece biti jer te vise ne volim.
Nestacu kad shvatim
da ne zelis da te volim
i da moram da te ne volim.
Nestacu da me ne bude
u vazduhu koji udises
i da nikad ne osjetis
opor miris moje tuge,
da ti ne moram govoriti
o onima koje pokusavam voljeti.
Tada, kada nestanem
nalazicu te u ocima u prolazu,
uporedjivacu usne koje ljubim
sa onima koje nikad nisam ljubila
i glumicu srecu nadajuci se sreci
a sanjajuci tebe.
I bicu vjerovatno najveca budala
ne primjecujuci one koji me vole
i cija ce se ljubav razbijati
ko talasi o stijene mog sijecanja
postajuci i sama vremenom stijena
kao sto ce se i moja ljubav
okameniti na sijtenama tvog sijecanja.
Thursday, January 13, 2011
da li smo zajedni ili ne...
Nikada sebi necu oprostiti sto se nisam dovoljno borila za tvoju ljubav. Ipak jedno sam naucila,ljudi su nesrecna bica,jer sve sto se dogodi u zivotu to je u pogresnom momentu. Znam,mislis da sam kriva,ali i ja sam samo ljudsko bice koje grijesi,i moli za tvoj oprostaj. Zaboravi na predrasude,na misljenja drugih i dozvoli nam da budemo sretni. Ipak,ja osjecam da cemo se voljeti cijelog zivota,bez obzirana to da li smo zajedno ili ne. Ti i ja se dovoljno poznajemo. Nemoj otici od mene zauvjek,jer te ni jedna druga nece voljeti ovom ljubavlju,ni jedna nece biti u tvojim ocima ovoliko luda i uporna. Ni sa jednom ne mozes imati toliko nevinih i bezbriznih grijehova. Ako osijetis potrebu odgovori,ja sam cekala,cekam i cekacu...
Wednesday, January 12, 2011
Tuesday, January 11, 2011
Monday, January 10, 2011
Mozda i nestanem...
Uvijek pozelim da ti kazem,al` mi se ne da.Kao da mi rijec zastane,pogled se zamagli od suza koje su krenule i nemaju namjeru da se zaustave.boli me...boli me ta tvoja odbrana od moje ljubavi, stoji kao preteci mac nad mojom glavom i kao da zelis da mi svojim rukama zatvoris usta...i da nikada ne progovorim....nezelis me cuti....ne zelis da postojim.....ne zelis moj lik.
Znam i osijecam,cemu pretvaranje ....i pitam sebe cemu odlaganje....cemu patnja i mucenje....cemu hod po usijanom zeljezu...cemu to bolno hodocasce...mozda i nestanem ...i sve zelje ...ti budu ispunjene!!!!Mozda ti bude mnogo ljepse i lakse!!!!
Znam i osijecam,cemu pretvaranje ....i pitam sebe cemu odlaganje....cemu patnja i mucenje....cemu hod po usijanom zeljezu...cemu to bolno hodocasce...mozda i nestanem ...i sve zelje ...ti budu ispunjene!!!!Mozda ti bude mnogo ljepse i lakse!!!!
I nemoj im reći da ta mala sam JA...
Nemoj nikada nikome reći
da je postojala jedna mala...
Da je bila tvoja...
I sve ti dopuštala...
Sve ti dala...
Nemoj nikome nikada reći
da si otišao iz njenog života
kao tama...
Nemoj im priznati nikad
da je mala ostala sama...
Nemoj nikome nikada reći
da je plakala i patila...
Da si maloj značio...
A nije te vratila...
Nemoj nikome nikada reći
da je ponos uništio sve...
Tko zna hoće li
opet biti sretna...
Nemoj nikome reći...
Molim te...
Nemoj nikome nikada reći
Da je mala trebala tebe...
I da je mala bojala se
svega čega bojiš se ti...
I kada gledaš malu...
Ona gleda te...
I kada druge žele te...
Ona ne da te...
Nemoj nikome nikada reći
da su ti govorili
da za tu malu nisi...
I nemoj im nikada reći
da su je pitali...
Zaljubljena ti si? .
Nemoj nikome nikada reći
Da im je morala reci NE...
Nemoj nikome nikada reći
da bio si joj sve...
I nemoj im reći
kako bile su teške noći te
kada si maloj ulazio u sne...
Kada je bila sigurna da
Trebaš je...
A ti si bio sretan,
Nisi znao za putove tuge...
Nemoj nikome nikada reći
da njene noći bile su duge...
Nemoj im reći
da je mala zbog
tebe sve izgubila...
Jer...Bila je sretna
kad te je poljubila...
I nemoj nikada nikome reći
da si malu volio bar malo...
Da si ju za oprost molio...
Samo im reci
žaliti neću...
Ali, nemoj nikada nikome reći
da nakon svega...
Mala želi ti sreću...
I želi te bar kao prijatelja,
Želi da kažeš joj sve...
Nemoj nikada nikome reći
da mala nije mogla
tebi reći ne...
I nemoj im reći
da mala još uvijek
zbog tebe diše...
Da mala zbog tebe umire
I zbog tebe stihove piše...
Nemoj nikome nikada reći
Da mala zbog tebe sja...
I nemoj im reći
da ta mala sam JA...
da je postojala jedna mala...
Da je bila tvoja...
I sve ti dopuštala...
Sve ti dala...
Nemoj nikome nikada reći
da si otišao iz njenog života
kao tama...
Nemoj im priznati nikad
da je mala ostala sama...
Nemoj nikome nikada reći
da je plakala i patila...
Da si maloj značio...
A nije te vratila...
Nemoj nikome nikada reći
da je ponos uništio sve...
Tko zna hoće li
opet biti sretna...
Nemoj nikome reći...
Molim te...
Nemoj nikome nikada reći
Da je mala trebala tebe...
I da je mala bojala se
svega čega bojiš se ti...
I kada gledaš malu...
Ona gleda te...
I kada druge žele te...
Ona ne da te...
Nemoj nikome nikada reći
da su ti govorili
da za tu malu nisi...
I nemoj im nikada reći
da su je pitali...
Zaljubljena ti si? .
Nemoj nikome nikada reći
Da im je morala reci NE...
Nemoj nikome nikada reći
da bio si joj sve...
I nemoj im reći
kako bile su teške noći te
kada si maloj ulazio u sne...
Kada je bila sigurna da
Trebaš je...
A ti si bio sretan,
Nisi znao za putove tuge...
Nemoj nikome nikada reći
da njene noći bile su duge...
Nemoj im reći
da je mala zbog
tebe sve izgubila...
Jer...Bila je sretna
kad te je poljubila...
I nemoj nikada nikome reći
da si malu volio bar malo...
Da si ju za oprost molio...
Samo im reci
žaliti neću...
Ali, nemoj nikada nikome reći
da nakon svega...
Mala želi ti sreću...
I želi te bar kao prijatelja,
Želi da kažeš joj sve...
Nemoj nikada nikome reći
da mala nije mogla
tebi reći ne...
I nemoj im reći
da mala još uvijek
zbog tebe diše...
Da mala zbog tebe umire
I zbog tebe stihove piše...
Nemoj nikome nikada reći
Da mala zbog tebe sja...
I nemoj im reći
da ta mala sam JA...
Saturday, January 8, 2011
Sunday, January 2, 2011
Saturday, January 1, 2011
Sačuvaj me od zaborava 01.01.2011
Ti
koji postojiš i ne postojiš
Sjeti se moga lika
...kada budeš sam,
a ponoć bude odlazila
Sjeti se,
kako sam se nekad sretno smijala
Sjeti se moga osmijeha
kada budeš tužan,
i kada sreća bude
nekom drugom odlazila
Sjeti se moje kose
kada budeš star,
a mladost bude odlazila
Sjeti se,
mene i moga imena
Ti,
koji postojiš i ne postojiš
Sjeti se mene
kada budeš umirao
a život bude odlazio
Sjeti se,
moga lika, moga osmijeha,
moje kose i moga imena
Sjeti se,
I sačuvaj me od zaborava.
Subscribe to:
Posts (Atom)